Home » BALKANS » Zadnja Pošta New York (1)

Zadnja Pošta New York (1)

Piše Erol Avdović -

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

ZADNJA POŠTA NEW YORK (JEDAN) – Postoje ljudi koji dođu u veliki grad, jer to je Sloboda i ona je , bar kao klica u njihovim srcima – prisutna uvijek u društvima u kojima je puno zabrana i kočnica. Postoje ljudi koji dođu izdaleka i koji tu dolaze iz neposredne okoline. Istinski veliki grad je otvoren sa sve čeitiri strane – zato je veliki. Ljudi koji dođu sa sobom donesu svoje male, sitne običaje iz provincije. I to je u redu, jer veliki grad je veliki mozaik. Takav je New York u kome se kažu govori preko 170 jezika.

IZMEĐU GETA I TRADICIJE – Jedni se u tom velikom gradu utope zaboravljajući ko su i šta su – opet opravdano – od silne muke, teškog rada da se preživi. I, tako postaju gradska duhovna sirotinja; ruke za kopanje i municija za topove; inkubator u kojem se po tom algoritmu kloniraju čitave generacije ljudi sa gotovo istovjetnim socijalnim karakteristikama. Njima kao da je dovoljno da je trbuh sit i da se učestvuje u lokalnim zabavama, ili sportskom huškanju. Oni se getoiziraju. Predgrađa u kojima žive postaju mahale koje dobijaju kolokvijalne, ili često prave nazive zemalja iz kojih dolaze – uz onaj pretenciozni predznak – mala ili mali, pa onda slijedi recimo – Italija, Grčka, Indija, Brazil…
A postoje i oni drugi, koji iz tog samobnavljajućeg, no sve manje nacionalnog, a sve više socijalnog kruga – prvenstveno izlaze kroz širom otvorena pokretna vrata (revolving door) zahvaljujući prvenstveno svom obrazovanju. Za njih – njihova teška prošlost ili turobni početak u velikom gradu njihova postaju bogata tradicija, koju više ne nose kao teške bisage, već kao odabranu kolekciju ornamenata za svoje buduće živote.
Oni posebno napreduju kad se nađu u velikom i otvorenom gradu kakav je New York u kome ne vlada nacionalna oligarhija (društvo domaćih hulja i nitkova,koji sebe još nazivaju i patriotama); u takvim velikim gradovima su dakako velike banke i kapital koji se ulaže i u najbolje ljude, one što se ne mjere po imenu, već po vještini koju posjeduju i pameti koju su među najpametnijima dokazali – daleko od vlastite umišljene čaršije; ovdje gdje nema ni po babu ni po stričevima. U Americi titule nisu vječne kao u Evropi, a atavizam je na ledini po kojoj pušu strašni vjetrovi i niko nikom ne vjeruje bez evidencije u dokazima. Kupljeno obrazovanje se ne upošljava – niko ga ne angažuje, jer od njega nema nikakvog napretka. Kao što je to rekao Sokrat – kupljeno obrazovanje je najopsnije.
JE LI SARAJEVO GRAD ILI MAHALA – I Sarajevo je veliki grad. I u njega dolaze ljudi. I u njemu se ljudi izdižu iznad svojih palanačkih ili ruralnih korjena učeći i usvajajući znanje, kulturu i običaje Grada. Takvi ljudi postaju građani u kulturnom i politički angažovanom smislu. Na taj se način oblači zasluženo građansko odijelo i usvajaju gradski maniri. Tako to traje već nekoliko stoljeća. I po tome je Sarajevo znana evropska prijestolnica u kojem je zapravo ravnopravan i sevdah i zvuk valcera.
Ali, u posljednih četvrt vijeka u Sarajevo su kao drumski razbojnici provalili ljudi bez merituma, bez akademski skrutiniziranog znanja, s lažnim diplomama (uključujući kojekave sumniive pacifičko-atlanske doktorate), zaprijetivši da će gradska tvrđava duha i znanja urušiti iznutra. Oni su postali strah i trepet cjele Bosne, koju kako historija tvrdi ne osvojiše mnogi osvajači, ali joj evo glave dolaze domaće porobdžije.
To su oni koji imaju lažne gradske manire, odjela po posljednjoj modi,jedu najljepša jela po skupim gradskim restoranima, i (ponegdje) uz čačkalicu, uvjek i obavezno nose sunčane naočare na kojima se prepoznaje brend – ispod kojih mjerkaju protivnke. A protivnici su svi oni koji se zbog vlastitog morala ne udružuju s njima u tekućem (ongoing) udruženom zločinačkom poduhvatu protiv ljudi. Njihovi protivnici su oni koji funkcioniše i van nacionalno proklamovane religije po kojoj svi moraju i istu crkvu ili džamiju, iako moral može bez religije, a religija ne može bez morala.
KAKO OČISTITI BLATO SA CIPELA – Takvim porobdžijama na ruku idu i oni koji pišu
hvalospjeve vlastitoj palanki, nastojeći da svoje palančke – one najgore (a ne dobre) provioncijske običaje i manire nametnu gradu u koga su došli; pa čak pišu i knjige – apoteozu tih nikad izraslih društvenih sredina iz kojih su pobjegli glavom bez obzira. Što je najgore, nalazeći, zapravo kupujući hvalospjeve njihovog intelektualnog tumaranja.
Nažalost, društvene mreže su alatka koju su usvojili za propagiranje takve izvrnute svijesti – daleko i od etike i poštene motike. A virtualna Bosna koju mnogi od nas priželjkuju kao ispomoć ugroženoj državi prečesto je blato koga je teško obrisati bijelom maramicom uoči večernjeg koncerta lijepih sonata.

Short URL: https://webpublicapress.net/?p=33512

Generated image
Image and video hosting by TinyPic
Generated image

FEATURED VIDEOS

FLICKR PHOTO STREAM

© 2021 WebPublicaPress. All Rights Reserved. Log in - Designed by Gabfire Themes