Home » BALKANS » Čemu služi Politika

Čemu služi Politika

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

Piše Erol Avdović –  Naučeni da se to tako radi u demokratskom svijetu gdje već dugo živimo, neki od nas pišu pisma ovdašnjim političarima prosvjedujući protiv neprihvatljivih principa koji se u Bosni pokušavaju progurati od strane užurbannih zapadnih emisara. Uostalom, mi koji živimo na Zapadu s pravom postavljamo pitanje, da li nas političari kojima pišemu čuju, slušaju i da li uopće, ili do koje mjere – uvažavaju naš glas. To je legitimno pitanje koje će se u nastavku još postavljati.

PITANJE MORALA A NE (NACIONALNE) PRIPADNOSTI – Posebno smeta što se nekakve kvazi-reforme u Bosni i Hercegovini pokušavaju realizirati preko korumpiranih, često ucjenjenih i očito političara bez državničke vizije – jer takvi kalkulišu samo do narednih izbora. A poslije što god bude?! Oni su korumpirali biračko tjelo i drže građane u stalnom strahu, no to je već posebna priča.
A tu je i pitanje – zašto Bosanci čekaju da drugi riješe njihove probleme? Zašto se niko od tzv. političkih prvaka ili lidera, ili kako često za sebe vole reći – “politička elita” iz zvaničnog Sarajeva ne oglasi s bar jednim sličnim – ozbiljno intoniranim pismom na adresu Bijele kuće recimo? I na druge najznačajnije adrese u Berlinu, Briselu? Ili, takav moralni prigovor ne pošalju u London – gdje na adresu britanskog Parlamenta svoja pisma šalju mnogi zbog Bosne – moralno uznemireni Britanci, iako nisu Bosanci. Tako se to radi ako ste moralan čovjek i ako ste empatični za stradanja drugih. Nije važno kojoj naciji pripadate; ko ste i šta ste.
POGREŠAN POLITIČKI MENTALITET – Koliko god da se Dodik opravdano kritikuje, on bar ozbiljno shvata politiku. Odmah je reagirao na izjave njemačkog ministra vanjskih poslova koji je zaprijetio sankcijama RS i okrivio Njemačku za “stradanje trećine njegovog naroda”, dakako pretjerujući u svom stilu. Direktno. Odmah. Ne čekajući na druge. Politika često znači – reagovati brzo.
Sasvim je drugčiji (čini se) lijeni politički mentalitet u Sarajevu. Tamošnje (pro)bosanski lideri ne reaguju, ili reaguju sa zakašnjenjem, nedovoljno, s ambivalentnim porukama, a o proaktivnosti da i ne govorimo. Oni – ne pišu pisma, jer kao da znaju da će to neko drugi uraditi umjesto njih. A to je dakako pogrešan pristup.
ŠUTNJA I POZIV NA BIJEG – Oni šute – jer samo kratke impulsivne reakcije poput “psovke” su jednake šutnji. Oni šute čak kad se suoče s prijetnjom nestanka Bosne i Hercegovine. Čast izuzetcima kojih je premalo da stvore kritičnu masu. Hedonizam, crveni tepisi, bogatsvo po svaku cijenu, titularstvo, često beskrajne, iako interesantne, ali ponajviše jalove akademske diskusije u kojima se goriljvost (angažiranost) smatra dinosaurusom ovog trenutka – razvlače domaću pamet tjerajući je dodatno u egzil. Dokle?
Zato je degutantno utrkivanje nekih od “bosanskih” političara u kooperativnosti kako bi valjda (nemam dokaza za to, ali tako izgleda) izbjegli sankcije s kojima se prijeti iz Washingtona i Brisela. Takvi trebaju nestati s političke scene, jer održavaju floskulu kako su promjene na bolje nemoguće u Bosni i Hercegovini. Nema dobre politike bez hrabre i pravedne politike. Toga kao da ovog časa uveliko fali ponajviše u Sarajevu.
A mi u Americi I Evropi ćemo nastaviti pisati, jer ovdje se tako živi kad vam nepravda smeta.

Short URL: https://webpublicapress.net/?p=33937

Generated image
Image and video hosting by TinyPic
Generated image

FEATURED VIDEOS

FLICKR PHOTO STREAM

© 2021 WebPublicaPress. All Rights Reserved. Log in - Designed by Gabfire Themes