Bosanska agenda u UN-u

Posted by erolavdo BALKANS Wednesday, March 1st, 2023

Piše: Erol Avdović (WevPublicaPress – New York) – Šta savjetovati novom bosanskohercegovačkom ambasadoru u Ujedinjenim nacijama, gdje se diplomatske aktivnosti vode po komitetima, pa prvi čovjek, šef Misije – ambasador uvjek, preko dobre i marljive ekipe, pod uslovom da nije baš previše malobrojna – staviti stvari na “autopilot”. Dobri diplomatski činovnici znaju šta im je raditi u šest komiteta UN-a znaju uglavnom koje im je dugme pritiskati.

Šest UN komiteta I još ponešto

Šest UN komiteta su: Prvi komitet ili odbor (razoružanje i međunarodna sigurnost); Drugi odbor (ekonomski i finansijski); Treći odbor (socijalni, humanitarni i kulturni); Četvrti komitet (specijalna politika i dekolonizacija); Peti odbor (administrativni i budžetski) i Šesti (pravni / legalni) komitet. Za svaki od tih zahtjevnih odbora u kome se godišnje spremi na desetine, pa i stotine prijedloga rezolucija koje prvo trebaju usaglasiti politički i pravnni, ali često i drugi stručnjaci – trebalo bi minimum po dvoje diplomata. Ali, to brojno stanje zahtjevalo bi bar 12-tak ljudi plus ambasadora i vojnog atašea (obično brigadira) što je van finasijske kapacitiranosti Misije BiH u UN-u.

Brojno stanje u Misiji Bosne i Hercegovine u UN-u u u New Yorku je skoro duplo manje. Lako je to stanje provjeriti u godišnjoj ediciji “Plave knjige” (UN Blue Book) u kojoj su registrovane sve diplomate iz 183 zemlje ćlanice UN-a, služđbenici i atašei  - nekoliko ešalona akreditovanih i po zahtjevnosti posla najboljih diplomata koje zemlje članice UN-a imaju. Znači – prvi savjet  novom ambasadoru Bosne i Hercegovine u UN-u bi bio da se izbori za uvećanje broja bh. diplomata u New Yorku. Da se ne bi izostajalo od obimnog posla, ili improviziralo na štetu države – jer ono što se dogovori i izglasa u UN-u, makar bilo neobvezujuće (kao u slušaju glasanja u Generalnoj skupštini UN-a( ili – obvezujuće, ako se rezolucije usvoje u Vijeću sigurnosti UN-a.

Talent I kreativnost nisu dovoljni

Ali, čini se da je ovaj savjet puhanje niz vjetar, jer Bosna i Hercegovina nema dovoljno finacijskih sredstava za uvećanu diplomatsku bateriju na East Riveru. A talenat, kreativnost, pa i požrtvovanost ne rješava sve. Bilo kako bilo, i ma koliko Bosanki i Bosanaca bude u Misiji BiH u UN-u – posao će se morati završavati, a vjerujte mi na riječ, bez obzira koliko ga stručni diplomati obavljaju automatski . po defaultu – (ili na “auto pilotu”) – taj će se posao morati završtiti svake godine kako je i predviđeno – u zadatim rokovima. Jer, Bosna i Hercegovina ne smije ostati van globalnih tokova, diplomatskih inicijativa ili konkretnih akcija, kao glasanja u Generalnoj skupštini UN-a, već nekoliko puta o UN-u. A bit će još izazova.

Naravno tu su jš i dva polugodišnja izvještaja Visokog predstavnika međunarodne zajednice koja se dostavljaju pred Vijećem sigurnosti UN-a. I, u sklopu toga jednom godišnje produženje Misije ALTEA – evropskih trupa za podršku mira u Bosni i Hercegovini. I prvo i drugo je postalo dio medijske opsjednutosti, od kada visoki predstavnik Christian Schmidt nije dobio podrđku Rusije i Kine u Vijeću sigurnosti UN-a za obnašanje svog mandata u Sarajevu. I od kad Rusija mjerka proces obnavljanja mandata ALTEA – kao mogućnost da u UN-u o Balkanu i BiH govori kao o svom mogućem politgonu za destabilizaciju Evrope i Zapada.

Ali, i te bi se diplomatie aktivnosti u UN-u mogle okarakterisati rutinskim poslovima, i pokraj

diplomatske retoričke disonancije koju izazivaju u medijima koji ih prate. U Bosni i Hercegovini poglavito.

U epicenter diplomatske aktivnosti

Ali, ima jedan savjet za kojeg mi se čini da ga je ipak korisno uputiti novom ambasadoru Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama u New Yorku – ma ko to na kraju bude. Novi bi ambasador BiH trebao već ove 2023 pokrenuti. A to je sastavljanje, ili kako se to uobičajeno u UN žergonu kaže – draftiranje rezolucije kojom bi se genocid u Srebrenici stavio na agendu Generalne skupštine UN-a. I ta rezolucija uz što više sponzora iz cijelog članstva od 193 države članice UN-a usvojila – kao univerzalna poruka svijetu da ne zaboravi nešto što je lekcija – preventiva za ponavljanje historije. I naravno institucionalni dokument za edukaciju, poput rezolucije o Holokaustu koja je usvojena u januaru 2021. upravo u Generalnoj skupštini UN-a.

Trebalo bi s Tim aktivnostima u UN-u početi odmah – kako bi se rezolucija Generalne skupštine usvojila prije jula 2025, kada će biti obilježena 30-ta godišnjica srebreničkog genocida.

A taj dan, upravo u UN-u, u New Yorku, treba obilježiti uz prisustvo diplomatskog kora i generalnog sekretara Antonia Guterresa. Uostalom, Srebrenica je prema priznanju UN-a još nešto što progoni savjest čovječanstva. Taj datum, 30 godina kasnije – idealno trebao bi biti obilježen uz prisutvo diplomatskog kora iz svih balkanskih zemalja, kao neki katarzični novi početak. Mora se to jednom dogoditi. Ako već još nije moguće da taj dan Srbija ponizno učestvuje u manifestaciji

Dana Srebrenice, kao što u UN-u svake godine učestvuje Njemačka i sponzoriše komemoraciju sjećanja na Holokaust i oslobođenje Aušvica i drugih njemačkih logora.

U svakom slučaju, novi bh. ambasador u UN-u treba odmah početi s pripremom rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini – i centralne međunaropdne komemoracije povodom 30 godina od počinjenog genocida u Srenrenici.

 

Short URL: https://webpublicapress.net/?p=35081