BiH je lako stigla do UN-a ali diplomatska borba traje

Posted by erolavdo UN NEWS Wednesday, March 1st, 2023

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

Piše: Erol Avdović (WebPublicaPress – New York) – Danas je 1. mart 2023 I dok ovo sisemos, zagledan u veliku Kristalnu palaču Ujedinjenih nacija na East Riveru u koju je tada Republika Bosna i Hercegovina trijumfalno umarširala 22. maja 1992. postajući punopravna članica Svjetske organizacije – naravno slavim Dan nezavisnosti moje Domovine.

Na današnji dan, prije 31. godinu proglašena je nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine )ono Republika se “volšebno” izgubilo nakon pregovora o bosanskohercegovaškom miru u novembru 1995. u Daytonu). Nezavisnost se dogodila nakon što su tu odluku donijeli njeni građani putem referenduma. Tada je većina građana odlučila da se zemlja odvoji se od tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i postane nezavisna.

Referendumsko pitanje glasilo je: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana (Bošnjaka – op. E.A.), Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Historičari naprijed – revizionisti stop.

Referendum je održan 29. februara i 1. marta, a za nezavisnost je glasalo 2.073.568 glasača. Od ukupnog broja onih koji su se odazvali na referendum – 99,7 posto bilo je za nezavisnost, a 0,3 posto protiv. Mjesec dana nakon referenduma uslijedila je agresija na Bosnu i Hercegovinu. To je rezultat koji je upisan u historiju i ne može se mjenjati.

Ne može se iz historijskih čitanki promjeniti ni kako je – gotovo ekspresnom historijskom brzimnom Bosna i Hercegovina primljena u Ujedinjene nacije, samo samo 83 dana kasnije — pomenutog 22. maja kada su uz istog dana primljene Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsko – na jarbol ispred glavnog ulaza u centralu UN-a podignuta zastava sa ljiljanima – prva državna zastava Republike Bosne i Hercegovine.

UN Building from the East River (Photo by Erol Avdovic, WebPublicaPress 2019)

I ma koliko da sam u proteklih 30 godina kao novinar kritikovao mnoge – skoro bez izuzetka domaće političare i diplomate, kojima su se u posljednje vrijeme pridružili stranci – strani birokrati, činovnici i diplomate u Sarajevu – moram ovdje reči da mnogi od kritikovanih, zapravo najveća većina zaslužuju i pohvale što je Bosna i Hercegovina opstala unatoč najžešćim udarima toksične i maligne politike koja bi da je razvali i pošalje u historijske arhive.

Dakle, hvala bosanskim diplomatama u UN-u i na svim drugim destinacijama koji su u ovakvim okolnostima radili u korist svoje zemlje – štiteći joj kako se to kaže čast i obraz. Ali i pokazujući da je ona samoodrživa i zaslužuje svoje članstvo u Ujedinjenim nacijama.

Ne dolazi se do državnosti tako lako

Ili, kako je to rekao američki ambasador u Sarajevu Micjael Murphy: “Prvi mart je mnogo više od prilike da se obilježi ovaj istorijski trenutak. Ovaj dan je također prilika da se obilježi demokratski napredak Bosne i Hercegovine u proteklih više od protekle tri decenije i da se oda priznanje za sav trud, istrajnost i žrtvovanje građana koji su taj napredak omogućili.”

Potom baš lijepo poredao semantički mozaik govoreći iz američkog ugla koji može poslužiti za primjer: “Ne dolazi se do nezavisnosti tako lako, a to znaju i Sjedinjene Države, ali nezavisnost pruža mogućnost građanima da odrede sopstvenu budućnost. Zajedno sa našim međunarodnim partnerima, ponosno stojimo uz ljude u BiH koji su izabrali budućnost u evro-atlantskoj zajednici zemalja i izgradili neophodne državne institucije koje ih vode ka toj budućnosti.”

U budućnost se naravno mora kompromisno ali i uz desegnutu katarzu, koja nažalost u Bosni i Hercegoviniu, bar u onom političkom dijelu kasni, više nego među kolokvijalno rečeno – običnim ljudima. Jer svaki dogovor – društveni dakako – neće biti sretan i dugovječan – ako se ne uspostavi na principima prava i pravde, i ako o tim principima svi ne budemo govorili na sličan, a ne polarno suprotan način. Treba doista poći od recentne historije koja se ne može mijenjati, jer činjenice su zapisane i institucionalno – sudski obrađene.

Povijesno iskustvo s UN-om

Sven Alkalaj and Antonio Guterres (UN photo credit 2019)

Podsjećanja radi, kako to ovih dana evociraju naši mediji i o tome piše FENA (Federalna novinska Agencija) Bosna i Hercegovina 22. maja 1992. godine postala je članicom Ujedinjenih nacija, na osnovuRezolucije Vijeća sigurnosti UN-a broj 755, čime je, kao sukcesor Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala SFRJ. Generalna skupština UN-a jednoglasno je primila BiH u svoje članstvo. Tako je BiH dobila puni međunarodni legitimitet.

Zemlje članice tadašnje Evropske ekonomske zajednice, pretače Evropske unije, 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države, priznale su Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu.

To su dakle arhivski fakti koji se ne mogu negirati. Ali, ima još – od ukupno 193 zemlje članice Ujedinjenih nacija – Bosna i Hercegovina je do danas (1. mart 2023) uspostavila diplomatske odnose sa 183 države članice Ujedinjenih nacija, a vodi se intenzivna komunikacija s preostalih devet članica (Butan, Papua Nova Gvineja, Lesoto, Madagaskar, Nauru, Palau, Mikronezija, Kiribati i Centralnoafrička Republika) s kojima još nisu formalno uspostavljeni diplomatski odnosi. I, ako se te veze krunišu diplomatskim ugovorima – onda će to značiti praktično da je BiH priznao cijeli svijet; 99 posto članstva Ujedinjenih nacija.

Svjetla sa East Rivera

I još samo nešto, zar nije Bosna i Hercegovina po ocjeni apsolutno najveće većine diplomata UN-a

Valentin Inzko, High Representative for Bosnia and Herzegovina, briefs the Security Council on the situation in that country., UN, New York (UN Photo by Manuel Elias)

- veoma uspješna nstalna članica Vijeća sigurnosti UN-a s mandatom od dvije godine (2010 do 2011). Nekim mnogo jačim i ekonomski uspjeđnijim zemljama to još nije pošlo za rukom u Ujedinjenim nacijama.

Ne zaboravimo to dok stalno kritikujemo našu zemlju, najčešće opravdano. Ali, uz Prvi mart trebalo bi odškrinuti prozore tako potrebnom svjetlu, barem ovom koje dolazi sa sunčanih strana East Rivera.

Uostalom zar nije Rumi rekao da najviše svijetla ulazi u nas kroz otvorenu ranu.

Tweet This Post