propecia yahoo answers

Home » BALKANS » Opet prazne riječi iz UN-a

Opet prazne riječi iz UN-a

IOM photo processing Libyan refugees (IOM photo for education only)

Migrants on Croatian border with EU (BBC TV image for education only)

UN report on migrants abuse 2017 (UN photo)

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

Piše: Erol Avdović (WebPublicaPress) – UN / New York – Da li se generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Guterres osjeća pozvanim, ili tako nekako,  s obzirom da je i bivši šef UNHCR-a (Agencije UN-a za izbjeglice), a sada šef Svjetske organizacije, da odavde, sa East Rivera podigne telefon i nazove one koje treba u državama Zapadnog Balkana i kaže: Hej, prestanite tako loše postupati s tim migrantima? Prestanite da ih tučete…

 

Bosanska bespuća

 

Uptao sam to na kraju kratke razmjene, koju ponekad imam skoro svakodnevno s glasnogovornikom UN-a u New Yorku Stephanom Dujarricem. Želio sam doznati šta konkretno radi prvi čovjek Ujedinjenih nacija kada su nesretni migrant i izbjeglice u pitanju? To su oni koji se mjesecima kreću prema Evropi i doživljavaju golgotu na balkanskim putevima – zapravo za njih još uvjek bosanskim bespućima. Time, dakako nipošto ne impliciram da u Bosni i Hercegovini nema ljudi koji bi željeli, kao što to i rade – pomoći izbjeglicama i migrantima. Naprotiv.

 

Želio sam da sznam koliko je njihovima sudbinama uistinu okupiran generalni sekretar UN-a, jer često u svojim političkim govorima ističe patnje migrantske populacije; UN tvrdi da je trenutno preko 60 miliona ljudi koji su napustili svoje domove, u potrazi za sigurnijom, toplijom i nekom sitom, a ne gladnom domovinom.

Stephane Dujarric brief correspondents (virtually) on 8 February 2021 from UN (Virtual photo image by Erol Avdovic, WebPublicaPress)

Stephane Dujarric brief correspondents (virtually) on 8 February 2021 from UN (Virtual photo image by Erol Avdovic, WebPublicaPress)

“Ovo je pitanje koje se redovito pojavljuje u njegovim (Guterresovim) kontaktima i on i dalje govori o tome javno i privatno,” rekao mi je Dujarric. Sugerisao mi je, da generalni sekretar UN-a u najmanju ruku – propituje, ili apelira, ili možda čak i traži od balkanskih sugovornika (političara i čelnika raznih organizacija koji su čimbenici te ljudske patnje) – da budu pažljiviji, da ne tuku, već da obuku i smjeste na toplo i sigurno te jadnike što se kreću preko “naših” prostora.

 

Ali, Dujarric mi apsolutno nije ništa detaljno objasnio – s kim, kada i šta je Guterres razgovarao – javno ili tajno, svejedno. Zato, ovo “javno” i “privatno” zaslužuje da ga dodatno protumačimo.

 

Puno riječi – malo akcije

 

Prije toga sam u okviru prvog dijela svog pitanja glavnom portparolu UN-a sročio mali uvod, da ostane pribilježeno (on the record) u transkriptu (virtuelnog) dnevnog brifinga za novinare, koji se svakodnevno objavljuje na web stranici glasnogovrinika UN-a (možete vidjeti ovdje).

 

Postoji ta migrantska priča, rekao sam, koja traje već mjesecima i s vremena na vrijeme zaista pokupi naslove, a tiče se migranata koji preko Zapadnog Balkana prolaze kroz Bosnu i odlaze u Evropsku uniju (EU). I, zaustavljeni su na granici Hrvatske, koja je, naravno, članica EU. Prema mnogim izvještajima neki od tih migranta na toj granici bivaju žestoko pretučeni. Pa, pitam Stefana (Stephane) kakav je stav generalnog sekretara o tome? Osjeća li Guterrs da treba apelirati na bilo koju od ovih vlada da se humanije odnosi prema migrantima?

 

Odgovara mi, da je to pitanje “pokrenuto juče” (10. Februara 2021) na brifingu (na kojem nisam učestvovao). I, možete misliti – izražava svoju (UN) zabrinutost.

 

Ne zna Dujarric, da je ta riječ – “zabrunotost” toliko potrošena, toliko devalvirana, toliko neuvjerljiva u bosanskom, a bogami i balkanskom javnom diskursu, da mu je, ako želi imalo vjerodostojnosti, a znam da želi i da mu je do tog stalo, bolje (bilo) da tu riječ zaobiđe kako zna i umije – u širokom luku. No, sasvim sam ga pristojno saslušao.

 

“Označili smo ono što je rekla Međunarodna organizacija za migracije (IOM) koja je izrazila

IOM photo processing Libyan refugees (IOM photo for education only)

IOM photo processing Libyan refugees (IOM photo for education only)

njihovu zabrinutost upravo zbog toga o čemu govorite, načina na koji bi migranti i izbjeglice bili izbjeglice (u pravnom smislu te riječi – znači zaštičene – op.E.A.), i kako se postupa (prema njima) na granici Europske unije, ili na granici ostalih država na Balkanu. Nasilje je neprihvatljivo,” rekao je Dujarric.

 

Ponovio je i kako je “postupanje s migrantima ili izbjeglicama bez dostojanstva i poštovanja koje zaslužuje svaki čovjek neprihvatljivo.”

 

Baš je dobro to rekao. I ispravno – nema šta. Ali, bez konsekvenci po one policajce koji upotrebljavaju brutalnu silu ne mareći za ljudska prava i ljudsko dostojanstvo. Akcija protiv neodgovornih čuvara evropskih granica još izostaje.

 

Veći katolici od Pape

 

Izbjeglice i migrant, koje tuda prolaze, uglavnom su o tamnoputi beskućnici koji tu adminstrativnu crtu – prije ili kasnije moraju proći. Žele se spojiti sa članovima svojih obitelji, roditeljima, braćom i sestrama, kao i drugom rodbinom koja je već stigla na krajnje destinacije u Zapadnoj Evropi, kako to ovih dana javljaju RFE (Radio Slobodna Evrope), Al-Jzeera i neki drugi kredibilni mediji.

 

Migrants on Croatian border with EU (BBC TV image for education only)

Migrants on Croatian border with EU (BBC TV image for education only)

Bez poduzimanja konkretnih mjera da se promjeni odnos granične policije, dakle uniformisanih “čuvara Evrope”, koji izigravaju veće katolike od Pape – na granici Hrvatske, dakle EU i Bosne i Hercegovina, onom ne tako malom sjeverozapadnom dijelu od skoro “tisuću kilometara” – još će svijet svijedočiti opisanim nemilim scenama, pri čemu izgleda pendrek osjete često žene i mnogi maloljetnici među migrantima.

 

To isto važi i za granicu Mađarske i Srbije, iako su stvari tamo nešto drugčije institucionalno riječeni, pa se vrući krompir stalno prebacuje u Bosnu.

 

“Vidimo vrlo teške uvjete s obzirom na vrijeme i doba godine (zima je u Bosni ponekad ljuta kao u Sibiru – op. E.A.) na tom području. Bio je slučaj logora u Bosni i Hercegovini (Kamp Lipa),” nastavlja dalje Stephane Dujjaric, odgovarajući samo donekle na moj upit, uglavnom opisno, ali ne i konkretno.

 

Bez tuče i guranja nazad u Bosnu

 

Pa kaže: “Na svakoj državi članici je da ispuni svoju odgovornost i moralnu odgovornost koju svi imamo u pogledu ljudske solidarnosti, a mi bismo apelirali na države članice da slijede poziv koji je jučer (10. februara, ili veljače – kako bi to ozbiljno shvatili i u Zagrebu – op.E.A.)  uputila Međunarodna organizacija za migracije.”

 

Dan prije toga, IOM (Internacionalna organizacija za migracije) dposta je javno pozvala Evropsku uniju i sve njene države, znači i Hrvatsku i Mađarsku, “da poduzmu urgentnu akciju i prekinu s guranjem nazad (pushbacks), kolektivna protjerivanja i upotrebu nasilja protiv migranata i izbjeglica na teritoriji van EU (znači – Bosni i Hercegovini), kao i na morskim granicama.”

 

Usput, jedna važna digresija: UN je gore pomenuti apel IOM-a uredno obznanio i nas novinare

UN report on migrants abuse 2017 (UN photo)

UN report on migrants abuse 2017 (UN photo)

poslovično uputio da potražimo više informacija na on-line platformama. Često nas tako upućuju – na  “online ocean” – internet. Ili nam kažu da nešto ukucamo u Google pretraživač – da se snađemo?! Tako je novinarstvo danas (djelimično), a takva je i brzina vremena koja najčešće afirmira površnost. Čast izuzetcima.

 

Ne znam dakle koliko će hrvatski i mađarski čuvari evropskih granica, zapravo njihovi šefovi i politički prvaci u tim zemljama čuti ovaj glas  sa East Rivera? I krenuti u pravcu neke solidarne – humanističke politike prema izbjeglicama? Nasuprot ksenofobičnim ispadima i često, evo već dobro registrovanim neljudskim postupcima prema migrantskoj populaciji, koja se brzinom puža kreće preko Bosne do njihovog obećanog Zapada.

 

Sumnja u javno i privatno

 

Čisto sumnjam, da će ovi apeli doprinjeti nekoj vidljivoj pozitivnoj promjeni, bez nekog žešćeg institucionalnog i ujedinjenog pristupa zapadnih zemalja, dakle Brisela, Berlina i Washingtona. Jer, iz iskustva znam, da u New Yorku, u centrali UN-a samo apologetski osluškuju šta će odlučiti moćnici u ovim drugim evropskim prijestolnicama moći.

 

UN Building from the East River (Photo by Erol Avdovic, WebPublicaPress 2019)

UN Building from the East River (Photo by Erol Avdovic, WebPublicaPress 2019)

Zato mi i ova izjava, ili bolje rečeno – sugestija, kako Antonio Guterres ima “javne” i “privatne” (vjerovatno iza zatvorenih vrata) diplomatske razgovore sa onima koji bi trebali čuti njegove prigovore, apele, a zašto ne i jasne zahtjeve, da Hrvati i Mađari ne smiju da tuku i guraju nazad u Bosnu izbjeglice i migrante – zvuči nestvarno.

 

Žao mi je što to moram reći, to mi zvuči prilično dvolično. Kao “lips servis” (lažna obećanja – šapat usana) – samo da se izgovori, da svaka riječ bude na mjestu, a promjene u ponašanju nećemo suviše gurati, jer zaboga – “politika je umjeće mogućeg”. U slučaju UN-a to često znači – “umijeće dozvoljenog”.

 

 

Short URL: http://webpublicapress.net/?p=33281

Generated image
Image and video hosting by TinyPic
Generated image

FEATURED VIDEOS

FLICKR PHOTO STREAM

© 2021 WebPublicaPress. All Rights Reserved. Log in - Designed by Gabfire Themes