Srebrenica Morala Biti Prva
ARCHIVE, Home, UN NEWS Saturday, July 28th, 2012Piše: Erol Avdović – Posjeta Ban Ki-muna (Ki-moon), generalnog sekretara Ujedinjenih naroda (UN) Bosni i Hercegovini značajan je dogadjaj, jer donekle budi nadu u obnovu povjerenja gradjana BiH u Svjetsku organizaciju. To povjjerenje, naravno – izgubljeno je potpuno 1995, kada su Plavi šlemovi (UNPROFOR) zanemarili svoje obaveze prema zaštićenim zonama UN-a u Bosni; UN “zaštićene zone” bile su Sarajevo, Žepa, Goražde, Prijedor, Bihač i od 16. aprila 1993 i Srebrenica. Kako su se svijet i Vijeće sigurnosti, pod zastavom UN-a ponijeli prema “zaštićenim zonama” – pokazalo se u dogadjanjem srebreničkog genocida manje od dvijeipo godine nakon proglašenja te enklave “sigurnim utočištem” (safe haven) za njene stanovnike, čiji je muški dio – uglavnom brutalno masakriran.
Upravo u Srebrenicu, Ki-mun je 26. jula 2012 iskoristio šansu i pozvao svijet da ne oklijeva oko zaustavljanja krvoprolića u Siriji. Tako da se neki novi nasljednik generalnog sekretara UN-a, kako je to Ban formulirao – za 20 godina ne bi našao u istim Banovim cipelama – i bude morao izvinjavati kao on. Ban je u tom kontekstu govorio o onome što su svijet i UN propustili učiniti kako bi spriječili srebrenički genocid 1995. Radi se dakako o “naučenim” lekcijama iz Bosne. Ki-munova posjeta Bosni zapravo je bila puna simbolizma od podsjećanja na Zimske olimpijske igre iz 1984, koje su se dogodile u glavnom gradu BiH do golgote u Potočarima – koje se nastavlja koristiti kao univerzalno upozorenje svijetu.
PRETJERANI OPREZ
Od simbolike do pretjeranog verbalnog opreza Ban je svoju posjetu BiH i okončao i trčanjem počasnog kruga na stadionu Koševo, te riječima da u London, na otvaranje ljetnih Olimpijskih igara – nosi i olimpijski duh Sarajeva.
I u cijelom regionu, od Srbije, preko Kosova i Makedonije, sve do BiH, Ban je ponajviše bio politički korektan. Ustvari, pazeći pretjerano šta govori, generalni sekretar UN-a hodao je kao po jajima. Sav taj super-oprez podsjetio na nedovršena politička poglavlja u regionu. Sloveniju je recimo prehvalio, zanemarujući finansijsku katastrofu koja se ovoj državi možda sprema zbog znanog slučaja “Ljubljanska banka”. U Hrvatskoj se doimao kao očarani turista koji prvi put vidi Jadran. Otvorio je filmski festival u Puli, a na Brionima se divio Titovom zološkom parku. Ništa konkretnije od toga!

Generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon obraća se ambasadorima iz zemalja bivše Jugoslavije (Photo by Hajat Avdović – Webpublicapress 2012)
U Beogradu je očekivano bio najoprezniji. Tamo je insitirao uglavnom na rezoluciji Vijeća sigurnosti 1244, s kojom se garantuje teritorijalni integritet Srbije s Kosovom u njenim okvirima. Ponizno je pristao da u Prištinu leti zaobilaznim zračnim koridorom, da bi u glavnom gradu Republike Kosovo – s tamošnjim državnicima razgovarao samo u odajama medjunarodnog aerodroma i bez kosovske zastave i državnih simbola – zakasnivši zbog toga skoro sat vremena na zakazane sastanke. I odmah se helikopterom, odatle odvezao u manastir Visoki Dečani, kao da je na Kosovo došao da prvo insistira na zaštiti srpskog kulturnog blaga.
Jedino je u Makedoniji – u preljepom Ohridu napravio bar retorički iskorak – najavivši da će lično sa grčkim premjerom ozobno razgovarati “i založiti se” oko grčko-makedonskog spora o državnom imenu. Znajući medjutim, koliko se Grčka ne obazire na UN i njegov “Privremeni dogovor o obavezama iz 1995″, koji praktično obavezuje Atinu, da bez obzira na grčko-makedonski spor oko imena – ne blokira put Makedonije ka NATO-u i EU – teško je povjerovati da će Ban ubrzati ili pregovore učiniti efikasnijim. Uostalom, slične je ambicije imao i oko Kipra, ali, opet – ništa!
SREBRENICA TREBALA BITI PRVA
Kad je Bosna u pitanju, bez obzira na emotivnu potrešenost koju Ban nije moga skriti, svakako je pravu i Hatidža Mehmedović, jedna od majki i žrtava Srebrenice, koja je odmah po dolasku generalnog sekretara UN-a u Potočare primjetila, kako je ovaj bosanski grad, morao biti prva destinacija Banove balkanske turneje. Ali, eto nije?! Ne znamo čak da li je Ban Ki-mun doista Srebrenicu i Bosnu i Hercegovinu – u posljednji trenutak uvrstio na spisak svojih balkanskih destinacija.
Ipak, bilo bi ispravno – da je tek nakon Srebrenice Ki-mun trebao putovati po Balkanu. Povrh svega, ostalo je uočljivo da u vrlo angažiranom Banovom govoru u Potočarima – izostavljena riječ genocid, iako je tu riječ Ban više puta prije izgovorio ranije, govoreči o zločinima u Srebrenici.
Iako vidno potresen u Potočarima, Ban Ki-mun je svoj govor ipak završio tako da na mjestu največeg stradanja Bošnjaka umiri duhove onih bh.političara, koji su ga već bojkotirali u parlamentu BiH, samo zbog toga što je najavio svoj odlazak u Srebrenicu. Možda se na tom mjestu, za koga je rekao da je najteže za svakog generalnog sekretara UN-a – trebao jednostavno samo prepustiti emocijama, a politiku ostaviti za drugo mjesto.
DJELA UMJESTO KOREKTNIH RIJEČI
Mnogo je lakše opet shvatiti žrtve srebreničke golgote, koji su Banu uputili primjedbe zbog te pretjerane političke korektnosti, nego njegovu “obavezu” da ne izidje previše iz pokajničkog crnog diplomatskog odjela.
Ban Ki-mun je dobro došao u BiH, ali teško da će od ove njegove posjete bh.državi biti bolje.
Pored toga što je iz Sarajeva odnio olimpijski duh u London, dobro bi bilo da je Ban obećao kako će UN, recimo pomoći razminiranje bosanskih olimpijskih planina. Ili da će u duhu svoje obaveze da se svim izbjeglicama omogući povratak na svoje u BiH – UN recimo angažuje oko popisa stanovništva koji će principijelno voditi računa o tome. Naravno, UN još mogu pomoći i oko saomodrživog razvoja, i iznova — pratiti nepotpuni povratak izbjeglica, čijem su raseljavanju – s već priznatim greškama kumovali u BiH. Jer Bosna bi kao sada i Sirija – trebala biti više od geostrategijske retorike.
Short URL: http://webpublicapress.net/?p=13275

















Follow Us!