propecia yahoo answers

Home » COMMENTARY » S Elizabetom će nam biti bolje

S Elizabetom će nam biti bolje

 

Erol Avdovic (Photo by Hajat Avdovic - Webpublicapress)

Erol Avdovic (Photo by Hajat Avdovic – Webpublicapress)

Piše Erol Avdović - Nastavlja se Trampova sapunska opera, ali mnogima nije do plača ili smijeha. Zbog njegovog brutalnog zatvaranja vlade trpi više od  800.000 državnih uposlenika, jer su već treću sedmicu bez plaća, uključujući kontrolore letenja, poreznike i one koji u Stejt departmentu štampaju pasoše.

Drugi se ubrzano prestrojavaju, pa cijeli ešalon predsjedničkih  kandidata, njih više od 20, budi nadu da će nam biti bolje. I da svijetu i američkim saveznicima neće biti gore.

Novi “kineski zid” – uzalud

U međuvremenu, predsjednik nastavlja uvjetovati svoj potpis na prekid tzv. shutdown (zatvaranja) vlade, fakturom Kongresu teškom više od pet milijardi dolara za izgradnju zida s Meksikom.

U kampanji 2016. godine, ali i sve donedavno Tramp je obećavao da će Meksiko platiti izgradnju tog između 1.100 i 1.400 kilometara dugog i oko 10 metara visokog zida. Ceh bi na kraju trebali  platiti Amerikanci. Ali, ko vas pita!

Sve i da bude izgrađen, bilo bi to manje od 50 posto od 3.000 kilometara američko-meksičke granice putem koje zaista stižu i droga i kriminalci i ostali ilegalci.

Ipak je “Trampov zid” u potpunoj kontradikciji s američkim vrijednostima. Nensi Pelosi (Nancy), spiker nove demokratske većine u 116. sazivu Kongresa, sve češće ponavlja da je izgradnja takvog zida – nemoralna.

Pelosi izvodi iz takta impulsivnog Trampa stavljajući mu do znanja da je među ulizicama s kojima se okružio sve više onih koji znaju reći “ne, gospodine predsjedniče”!

Uz sve, nemoguće je izgraditi novi “kineski zid”, posebno ne u Americi i ne u dolini famozne rijeke Rio Grande, poznate po vestern filmovima, u kojima preko nje uvijek bježe “gringosi”  (stranci) – u oba pravca.

Kineski zid građen je 1644. godine iz sasvim drugih pobuda i suludo se danas takmičiti sa tih 8.850 kilometara. Teško je Trampov zid staviti i u bilo koji drugi kontekst kad između Istoka i Zapada nema ni onog “malog”, ali opakog Berlinskog zida – od svega 160 (ideoloških) kilometara.

Partija pokera i vanredno stanje

Držeći “zid” kao glavnu temu u javnom diskursu, Tramp samo produžava haos oko sebe. Pokušava skrenuti pažnju s istrage specijalnog istražitelja Roberta Milera (Mueller), koji će prve nalaze o predsjednikovim ruskim vezama objaviti možda već narednog mjeseca.

Voren: Njena stručnost mogla bi biti super aktuelna ako Ameriku pogodi nova recesija

Elizabeth Warren: Njena stručnost mogla bi biti super aktuelnaako Ameriku pogodi nova recesija

Trampu se, izgleda, nije omaklo, kako bi vladu mogao držati zatvorenu još mjesecima i godinama, do kraja svog mandata. Mnogi strahuju da bi, navodno, “zbog zida” Tramp mogao proglasiti vanredno stanje u zemlji, pravdajući to “ugroženom nacionalnom sigurnošću”. Amerikanci baš i nisu Turci, Brazilci, Egipćani ili Filipinci, da se brzo sviknu na vanredno stanje.

Posljednji put je to učinjeno nakon 11. septembra 2011. godine, izuzmemo li proglase usljed elementarnih nepogoda. Ne zna se, naime, kako bi to izgledalo s Trampom. Skeptici se čak pitaju bi li to bilo nalik vanrednom stanju iz 1861. godine uoči građanskog rata u Americi?

Jer, Tramp ne bira sredstva. Već je uhvaćen u laži (više puta) i dok je govorio kako iz Latinske Amerike prema meksičkoj granici ide nekoliko hiljada terorista, neki opasni tipovi “bliskoistočnog porijekla”. Demantirana je tako portparol Bijele kuće Sara Hakabi Sanders (Sarah Huckabee), koja to nije mogla prodati, čak ni na FOX televiziji, omiljenom Trampovom mediju. I tamo su opovrgnuli tvrdnje kako 4.000 terorista stiže u Ameriku preko Meksika, pa nam “zato treba” zid.

Demokratska smjena u Bijeloj kući

Na tom političkom frontu između Trampa i vodstva Demokratske stranke započela je, kažu američki komentatori, finalna partija pokera. “Ne zna se samo ko će prvi trepnuti”.

Ali se zna da je to borba na sve ili ništa i da bi pobjednik mogao odnijeti sve, te da se kompromis, kao temeljni postulat svake politike, možda s Trampom nikad neće postići. Umjesto fokusa na najavljivani zakon o infrastrukturi vrijedan više od trilion dolara za opravku puteva, mostova, željezničkih pruga i izgradnju novih aerodroma, Tramp bulazni o zidu s Meksikom. A zna, više je šanse da ta vještačka barijera nikad ne bude izgrađena nego da po njoj pamte američku civilizaciju.

Većinski republikanski Kongres prošle 2018. odbacio je Trampov desetogodišnji infrastrukturni plan vrijedan 1,5 triliona dolara. Nema, dakle, razbacivanja para ni za zid, jer valja opraviti stare i graditi puteve nove. Problem je što će se ubrzo udariti po džepu

Amerikanaca. Čak i u bogatoj Americi moguće je arbitrarno, a ne tržišno povećanje cijena nafte – 18,4 centi za dizel i 24,4 centa za benzin po galonu (galon je manje od 4 litra – 3,785 litara.

Rekordno jeftina nafta ovdje u Njujorku košta manje od tri dolara po galonu. Cijena goriva bi više nego zid s Meksikom mogla postati važna politička i izborna tema u Americi. Brzo će se, već do kraja ovog mjeseca znati i ko će od poznatih demokrata na izborni megdan Trampu naredne godine. Naravno, ako ovog predsjednika do tada ne smijene ili on sam ne da ostavku.

Među političkim “teškašima” prva se za predsjedničke izbore 2020. prijavila Elizabet Voren (Elizabeth Warren). Ona je stručnjak za socijalna pitanja i jedna je od vodećih pravnika u oblasti bankrota, kako ličnih tako i korporacijskih. To bi moglo biti super aktuelno ako Ameriku opet pogodi najavljena recesija.

Elizabet nema ni političkog bagaža poput Hilari Klinton (Hillary Clinton), jer je relativno nova u politici – senatorka je od 2013. godine. Prije toga je predavala pravo na čuvenom Harvardu. Reklo bi se, s Elizabetom bi nam sigurno bilo bolje.

Short URL: http://webpublicapress.net/?p=30295

Generated image
Image and video hosting by TinyPic
Generated image

FEATURED VIDEOS

FLICKR PHOTO STREAM

© 2019 WebPublicaPress. All Rights Reserved. Log in - Designed by Gabfire Themes