Pogrešne “Etničke” Poruke

Piše: Erol Avdović  (analiza za “Dnevni avaz”)-- Odmah nakon ubistva petorice Makedonaca krajem prošlog mjeseca u blizini Skoplja krenula je očekivana policijska akcija vlasti, kako bi se pronašli počinioci i izveli pred lice pravde. Time je započelo i rasvjetljavanje pozadine pod kojima je to monstruozno djelo učinjeno. Zbog mnogo čega – taj dogadjaj nije uznemirio samo Makedoniju. On je nažalost poslao uznemirujuće signale, kako region zapadnog Balkana još ostaje trusno područje medjuetničkog (ne)povjerenja, iako su se lokalne vlasti – našelno odmah počele truditi da se po mogućoj inerciji ne počnu prozivati “etnički krivci”. U tom segmentu, ipak je čini se bilo propusta, a može ih biti i još.

Uostalom, bez obzira na opravdanu srdžbu i prezir prema počiniocima gnusnog zločina na Smilkovskom jezeru nadomak makedonske prijestolnice – za očekivati je da će na tapet doći i način kako se cijeli slučaj “hendlovao” od strane makedonskih vlasti. Neki analitičari čak smatraju – da bi cio slučaj mogao ugroziti makedonski “imidž” pred NATO samit u Čikagu, narednog vikenda. Makedonija je tako osim kronične grčke blokade, dobila i unutrašnji problem, koji dodatno uznemirio dosada  najznačajnijeg makedonskog saveznika u NATO-u – Republiku Tursku. Turski premjer Redžep Tajip Erdogan već je upozorio Skoplje da nekim svojim potezima donekle narušava – mukotrpno uspostavljeni balans regionalne stabilnosti.

 

Opake namjere ili puka slučajnost

 

Relativno brzo, makedonske vlasti su identifikovale osumnjičene za čin koji bi se, nasuprot onog što je odmah izrečeno u Skoplju – uz mnoge druge zločine, mogao usporediti, recimo i sa hladnokrvnim pucanjem u ledja grupi nesretnih Bošnjaka od strane pripadnika srbijanskih “Škorpiona” u minulom ratu.

Ideološki, čak i bez pucanja – makedonske bi se ubice mogle smjestiti uz one, koji ovih dana, u susjednoj Grčkoj, kroz novu ultradesnu “Novu zoru” po zidovima svojih partijskih čelija kače slike notornog ubice Arkana, slaveći očito i njegova zlodjela u Bosni. Da ne govorimo o drugim svjetskim protuhama – spremnim na ovakva gnusna nedjela, uz koje je nepotrebno, i sigurno kontraproduktivno vezivati naciju ili bilo kakvu etničku pripadnost.

Oni koji su pucali u ledja četvorice mladića i jednog slučajnog prolaznika na obroncima iznad Skoplja, mogli bi se dakako svrstati u mentalnu braću poremećenog Norvežanina Andreja Brevika, koji je za pokolj 70 mladi ljudi u Oslu, prema vlastitom priznanju – inspriaciju nalazio i u srpskim zločincima znanog kalibra.

 

Senzitivnost komunikacija

 

No, makedonska policija, na čelu s ministricom Gordanom Jankulovskom, požurila je sa reduciranim narativom – svodeći osumnjičene samo na sljedbenike “radikalnog Islama, koji su podjednako opasni za pripadnike hrišćanske i islamske vjerospovjesti”. Kako se moglo i očekivati, te su konotacije proizvjele burne reakcije, jer su moguće i pogrešno protumačene. Uostalom, u ovakvim trenutcima – komunikacije su važne koliko i odlučnost da se nadju i doslijedno kazne počinioci zločina.

Brzopleto, slučajno ili namjerno, retorikom koja “hrani” usplahirene duhove i žrtava i nasilnika, što opet – u svemu vide svoju “historijsku” šansu – Jankulovska je tako bacila iskru u ionako zategnute medjuetničke i medjureligijske odnose o kojima je, u intervju za Avaz – nedavno govorila zamjenica premjera vlade u Skoplju, Teuta Arifi.

Nada koju je Arifi, inače ministrica za evroatlanske integracije – tada izrazila, da će makedonske vlasti voditi računa o medjuetničkim tenzijama tokom vodjenja istrage – počela su se topiti kao santa leda. Komunikacije su očigledna pošle u dva različita pravca iz Skoplja: jedan je ostao onaj smirujući, a drugi je nastavio “izmedju redova” uznemiravati javnost.

 

Upotreba “dežurnih krivaca”

 

Nezanemarivo, a shodno navodima Kima Mehmetija, poznatog albanskog pisca i aktiviste za ljudska prava, u veoma važnom intervjuu koga je sa njim vodio Edin Krehić za  Al-jazeeru Balkans (AJB) – u Makedoniji je u racijama policije uhapšeno čak 70 ljudi.  Javnost je dodatno uznemirena kada su neki makedonski mediji, privedene – unaprijed proglasili “krivim” – uz blagu dozu i upućivanje, kako to bar Mehmeti sugerira – na produženu kolektivnu odgovornosti Albanaca. Protiv individualne odgovornosti mogućih izvršioca, naravno – niko nema ništa osim javne i svake druge osude.

Zebnju su izgleda počeli osjećati i mnogi muslimani u Makedoniji. U prvi plan je izbila tvrdnja makedonske Islamske zajednice (IZ), kako to prenosi AJB, po kojoj je – čak i posjedovanje Kur’ana u muslimanskim kućama – “dovoljan razlog”, da se nekog proglasi radikalom i osumnjičenim za terorizam (?!). Njihova prava su očito na udaru, čim ovako burno reaguju.

Razumljivo, bilo koji dodatni deficit u inače manjkaovoj zaštiti ljudskih prava u regionu – nije put ka kolektivnoj regionalnoj sigurnosti, posebno ne u prvom redu čekaonice NATO saveza koji je i sistem vrijednosti, a ne samo odbrambena alijansa; upravo na tome insistiraju u IZ Makedonije. A sve je očito već prepoznato i u Ankari.

S druge strane makedonske vlasti ističu kako je monustruozno ubojstvo nedužnih civila — smišljeno i realizirano, upravo “s namjerom da se Makedonija destabilizira uoči NATO samita u Čikagu”.

No, otuda dolazi i dodatna nelogičnost “kolektivne odgovornosti”, koja, iako ne eksplicitno – ipak provejava kroz izhitrenost nekih izjava nosioca vlasti u Skopju, posebno imajući u vidu – koliko je albansko stanovništvo u Makedoniji kao i na susjednom Kosovu doslijedno i u najvećoj mjeri – za NATO, a ne protiv zapadne vojne alijanse.

 

Erdoganovo upozorenje

 

Manjkavost u istraz, naravno – može rezultirati neadekvatnim sudskim procesom, a sve to ne doprinosi proširenju puta ka EU,  svakako ne i evropskoj standardizaciji zaštite ljudskih prava, što cijelom Balkanu, još uvjek, u odgovarajućoj mjeri – nedostaje. Zato ne treba zanemariti moguće produženi politički gnjev Albanaca u Makedoniji. Albancima u ovoj zemlji, kako to pomalo ironično tvrdi Kim Mehmeti – dosta je višedecenijske uloge “dežurnog krivca”, pri čemu se Albanici “krive čak i kad se neki Makedonac razboli od gripe”.

 

Uostalom, na “novi” krizni potencijal na Balkanu, u trouglu izmedju Albanije – Kosova i Makedonije sada se s pravom upozorava i od drugih regionalnih aktera.  Riječi turskog premjera Erdogana, da bi se Makedonija “mogla raspasti” ukoliko ne bude poštovala prava Albanaca, koji izlaz mogu potražiti u stvaranju zajedničke države (Albanije, Kosova i djelova zapadne Makedonije ) samo su vrh ledenog brijega razmišljanja u tom pravcu. Erdoganove riječi zaprovu su – poziv su na otrježnjenje onima koji još robuju predrasudama o etničkoj krivici.