Jedino Moguća Reaganova Doktrina

 

Komentar: Erol Avdović (Dnevni avaz) –Kada u Washingtonu, u glavnoj političkoj metropoli svijeta kažu kako se naravno neće mješati u formiranje vlade u Beogradu (vidi reakcije State Departmenta – ovdje), u dijapazonu izmedju opako jasnog Tomislava Nikolića i loše “premazanog” Borisa Tadića, ta poruka ima bar dvojno značenje. Dobrodošlica Nikolićevom deklarisanom “evropejstvu” ne bi trebala biti bezuvjetna. Sa tom porukom kao da tek počinje primjena Reganove doktrine (Ronald Reagan): “Mi vjerujemo, ali provjeravamo”, poručio je svojedobno Rusima – američki predsjednik koji je sruđio Berlinski zid bez ijednog ispaljenog metka.

Odavno je jasno da jedino u Evropi, znači i u evropski postavljenoj regionalnoj sigurnosnoj strukturi, bez obzira što je Nikolić svečano obećao Putinu – da Srbi neće nikad u NATO (vidi izvještaj iz Moskve ovdje), Srbija – ostaje bar ukorćena opasnost.

Ali, jasno je i da je EU požurila s davanjem statusa kandidata, ipak jednoj notornoj Srbiji, jer njena regionalna tranzicija ide suviše

sporo.  Bosna je nažalost suviše dugo talac te neizvjesne srbijanske političke evolucije.

Oglašavajući se povodom srbijanskih izbora Amerikanci su uz evropske trendove stavili Kosovo u prvi plan. Srebrenica i Vukovar koje je u medjuvremenu Nikolić pomenuo (vidi osvrt AA ovdje) dokaz su potrebe i za dodatnom regionalnom opeznošću.

Evropska budućnost Srbije ne smije biti na štetu Bosanaca u čiju su budućnost kao u svoj nacionalni interes Amerikanci mnogo uložili.

Ako je Dodik, a jeste – glavni kočničar BiH ka NATO-u, u tom djavoljem političkom trouglu izmedju Moskve, Beograda i Banja Luke – onda je novi srbijanski predsjednik najvažnija karika u ponajviše interesnoj, ali ne i vrijednosnoj “odanosti” Srbije ka Briselu; i u sračunatoj snishodljivosi ka Vašingtonu.

Valja svakako imati na umu da ova Srbija nije birala vojvodu Nikolića (vidi njegove izjave ovdje) zbog svoje evropske budućnosti, već zbog svoje prošlosti od koje se još ne stidi.