Hladni Rat Uz “Saveznike”

Posted by erolavdo ARCHIVE, EUROPE, Home Friday, April 27th, 2012

Erol Avdović (Webpublicapress) — Bacati sebi prašinu u oči i zamajavati se analizama koje su “spisak želja”, a ne puka realnost – nedopustivo je u geostrategiji. Otuda se nakon najnovijih diplomatskih pobjeda Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a oko Sirije, takav razvoj dogadjaja u Americi sve više prepoznaje kao trenutak otrježnjenja: Skoro da postoje konsensus medju analitičarima da se Putinova Rusija preko sirijske kapije želi vratiti na velika vrata kao veliki igrač na medjunarodnu scenu.

 

Povratak na svaki način

 

Od vremena rušenja Berlinskog zida, i perioda u kojem je Zapad proglasio da je jedini pobjednik u Hladnom ratu – ovo je tvrde američki mediji – najozbiljniji pokušaj Moskve da ostane važna sila na Bliskom istoku.

Konkretno, dolazeći predsjednik Ruske Federacije, ali i dosadašnji — najagilniji vlastordžac u Kremlju, Vladimir Putin, ozbiljno “računa na diplomatsku pobjedu u Siriji kako bi se učvrstio medjunarodni utjecaj Rusije ” tvrde neki utjecajne diplomate iz Moskve i Londona, kako to prenosu američki Bloomberg News.

Upravo zato je američka ambasadorka u UN-u, predsjednica Vijeća sigurnosti u aprilu, Susan Rice – prilikom glasanja u korist rezolucije kojom se autorizira slanje 300 UN promatrača u Siriju — jasno i glasno upozorila, kako je američki pristanak na tu praktično “rusku rezoluciju” – samo uvjetan.

Rice, koja visoko kotira u Bijeloj kući, čak i kao moguća nasljednica Hillary Clinton na mjestu državne tajnice, ukoliko Obama dobije drugi mandat – naglasila je kako će američka administracija pratiti razvoj dogadjaja. Rekla je i da se niko ne nada, kako će Amerikanci “automatski” obnoviti mandat UN promatračima (koji se zapravo još nisu sasvim ni razmjestili) u Siriji nakon 90 dana.

 

Ramazan opet ključni period za promjene

 

O Siriji će se opet raspravljati negdje oko Ramazana – mjeseca posta kod muslimana (u julu i augustu), što bi, osim simbolike, mogao biti i elemenat dodatne galvanizacije protivnika Assadovog režima. Neki analitičari tvrde kako Amerikanci uveliko analiziraju mogići plan vojne intervencije u Siriji, koji bi se aktivirao – “kada se uvidi da je Annanov plan propao i da nema izgleda za političku soluciju krize”.

Uostalom i francuski ministar vanjskih poslova Alain Juppe, prošle sedmice je izjavio, da rezoluciju Vijeća sigurnosti koja je usvojena uz blagoslov Evrope i koja podpada pod kategoriju “Poglavlja 6″ Povelje UN-a o mirovnom rješavanju konflikta – treba pretvoriti u rezoluciju koja podpada pod “Poglavlje 7″. A to bi omogućilo vojnu intervenciju – poput one u Libiji. London i Berlin istovjetno najavlili su spremnost za primjenu “robustnih mjera” ukoliko ne uspije Annanov plan za Siriju,. Upravo tome se i protive Rusi uz jasnu potporu Kine.

 

Rusi neće dozvoliti ponavljanje “libijskog scenarija”

 

Iako ne tako upozorovajuće poput američke ambasadorke, pa čak niti dramatično – svoju rezolutnost, da će i Moskva, ne manje budno pratiti razvoj situacije u Siriji najavio je i ruski ambasador u UN-u Vitalij Čurkin. I bez povišenog tona prvi ruski diplomata u UN-u – priprjetio, da Moskva neće dozvoliti da odluke “neformalnih grupa” kao što su “Prijatelji Sirije” – rješavaju sudbinu vlasti u Damasku, već da će insistirati da se o tome rješava isključivo u Vijeću sigurnosti UN-a. U toj grupi je preko 70 zemalja, uključujući sve zemlje bivše Jugoslavije osim Srbije i sve zapadne članice Vijeća sigurnosti.

 

Trgovački i drugi interesi

 

Nasuprot toga – zajedno za zemljama zaljeva (Gulf Cooperation States) – UAE, Qatar, Bahreini Saudijska Arabija – Washington i dalje traži da sirijski predsjednik Bashar Al-Assad jednostavno sidje sa trona. No, problem je što Rusija očito još duboko vjeruje kako je Assad “održiv”, za razliku od pukovnika Gaddafija – i za sirijskog je vodju spremna aktivirati diplomatske, ali i vojne resurse.

Valja imati na umu da  je Sirija najveći kupac ruskog oružja na Bliskom istoku, i da uvozi skoro 8% ukupnog ruskog izvoza oružja. Libija je u isto vrijeme uvozila “samo” 2,5 posto iz ukupnog ruskog izvoza oružja. Zna se da je Moskva s NATO intervencijom protiv Gadafija izgubila oko 4 milijarde vrijednosti u sklopljenim ugovorima za prodaju oružja. Uz sve, ruska željeznička kompanija OAO ostala je bez unosnog ugovora od 1,5 milijarde USD – plan je bio izgradnja željezničke pruge koja bi povezivala gradove Sirte i Bengazi, kako to preciziraju američki mediji.
Analitičari zato podsječaju da je “uspjeh u Siriji glavni cilj i kruna Putinovog 12 godišnjeg angažmana da Rusiji”, te da se vraćanjeg ruskog prestiža, koji je naravno bio aktuelan prije raspada SSSR-a 1991, “igra” u koju će Rusija uložiti mnogo toga.

 

Novi “varšavski pakt”?

 

Alibi za takav pristup je upravo podsjećanje da je olahko ispuštena Libija. Podsjetimo, Putin je tada – NATO intervenciju protiv

Libije nazvao “krstaškim ratom”. Tu je naravno i uloga koju je Rusija sebi jednostavno pripisala – kao faktoru u pregovorima s Iranom, te činjenica da se na Ruse računa u šestpartijskim pregovorima oko smanjenja tenzija na korejskom poluotoku. Rusija sada traži nove (stare) saveznike za regionalnu saradnju koju će ona ponovo predvoditi kao u doba blokovske podjele svijeta, naravno u novom geostrateškom rasporedu globalnih snaga i geopolitičkih realnosti.

Još u oktobru prošle godine Putin je pokrenuo ekonomsku reintegraciju s Bjelorusijom i Kazahstanom. Tada je potpisan je sporazum kojim su se bivše sovjetske republike obvaezale da otvore neka nova ekonomska poglavlja kooperacije, prije svega na polju energetike. Nema sumnje da Rusija uveliko “sabotira” i zapadno-turski projekat gasovoda “Nabucco”, o kome se ovih dana piše kao projektu “na izdisaju”, jer radi se o energetskim putevima koje Moskva želi kontrolirati.

Gore pomenute države zajedno imaju oko 170 miliona stanovnika, prošle godine su formirali i posebnu carinsku uniju, a od prvog januara 2012 uveden je “zajednički ekonomski prostor”. Rusija odavno za sve te projekte pokušava pridobiti Ukrajinu i njeno priključenje Euroazijskoj Uniji – koju neki vide kao novi mali ekonomski “varšavski pakt”.

 

Ruska “baza” i u Srbiji?

 

Ne treba zaboraviti da je pod plaštom humaitarne saradnje – rusija otvorila zapravo prvu “vojnu” bazu na Balkanu u Nišu. Dok Srbija uveliko licitira sa prijemom u EU, ova balkanska država s hipotekom političke prošlosti prema susjedima – izgleda počinje vojnu suradnju sa Rusijom i za nju NATO, očito, ne ide u paketu sa EU ambicijama.

U medjuvremenu – Sirija ostaje “crvena linija” za ruske globalne ciljeve, te su analize koje na to upozoravaju prije svega – adekvatno vremenski utemeljene. Zatvoriti oči pred tim – značilo bi negirati realnost. Riječi američke ambasadorke u Vijeću sigurnosti u povodu usvajanja rezolucije o slanju UN promatrača – znači da su taktičke namjere Moskve pročitane, ali još ne — da su sve kontra mjere  u Washingtonu stavljene u pogon. Posebno kada se zna da je sve manje apetita za nove vojne intervenicije u u kojima bi Amerikanci plaćali najveću cijenu.

 

 

Short URL: http://webpublicapress.net/?p=11432