propecia yahoo answers

Home » BALKANS, COMMENTARY » Najbolji domaći film o UN-u

Najbolji domaći film o UN-u

Jasmila Žbanić globalno poznata rediteljica iz Sarajeva (Photo by Imrana Kapetanović / Deblokada - for education only)

Plakat "Schindler's List" 1993 (Courtesy for education only)

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

Erol Avdović (WPP New York photo 2020)

Piše Erol Avdović UJEDINJENI NARODI – New York – Uz mnogo toga izdaja i nesposobnost Ujedinjenih nacija u novom filmu Jasmile Žbanić “Quo Vadis Aida” su prikazani tako autentično u filmu da će mi svaki put kad budem ulazio u UN zgradu na East Riveru – centralu UN-a u New Yorku gdje kao novinar ulazim evo preko 28 godina uvjek izazvati novu nelagodu u stomaku; da ne kažem gađenje.

Vojnička krutost, zločinačka bestijalnost i kukavičluk (UN-a), ledena birokratija bez ljudskog lika, ali i bosanska naivnost čije smo zalihe izgleda svi, ili bar mnogi od nas potrošili, jer smo se uvjerili kako su je neki ljudi skupo platili kroz vjeru u veliki kolektivni (međunarodni) sistem odbrane – prikazani su veoma dobro; kao ljudski patos kroz personalnu tragediju i slike epskog kolektivnog stradanja.
NAIVNOST I NENAUČENE LEKCIJE UN-a
Ovo je dakako prvi film o Srebrenici, sigurno ne i zadnji, pa će biti još umjetničkih scenarističko / rediteljskih i akterskih zahvata, ali sam gotovo siguran da će rijetko kome poći za rukom da ovako “uslika” (s malo riječi) “Plave šlemove” i njihovu nemoć i sramotnu predaju.
Što je najgore, kao neko ko godinama prati peace-keeping (mirovne) operacije pod zastavom UN-a, nisam siguran da su bosanske lekcije sasvim naučene.
Sigurno je da će nakon Jasmilinog djela biti još filmova o srebreničkom infernu. Oni će se umjetnički ugraditi u historjsku fresku / epohalnu sliku sveg onoga što o tome znamo i kroz presude ICY (Haškog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji). I kroz sve ono zbog čega se UN kako se to vidi u prvom zvaničnom izvještaju (Broj SG/SM/7263 od 16 decembra 1999) koga je potpisao tadašnji generalni sekretar Kofi Annan, UN – bukvalno stidi. tada je napisano da će Srebrenica biti zauvjek ljaga u povjesti UN-a.
ĐIKIĆEVO REMEK DJELO
- Bit će dakle još filmskih priča i tužnih epizoda koje će biti drugačije odabrane i različito opisane (snimljene) – posvećenih drugim međunarodnim i domaćim protagonistima o genocidu u Srebrenici. I kad smo već kod toga, uvjeren sam da da bi taj film koji bi (vjerovatno) zadovoljiio uglavnom sve i koji se, valja reči, nekako dugo očekuje – mogao da se napravi na temelju dokumentarističkog romana “Beara” koga je napisao međunarodno znani hrvatski (i bosansko-hercegovački) novinar i pisac Ivica Đikić.
Ivicin izvanredni roman – referentno je štivo (s fusnotama i izvorima informacija, kao i dokumentima i bibliografijom). To je zapis o onome što je prethodilo, onome kako je izvršen genocid u Srebrenici i šta se dogodilo odmah poslije – kad su proradili buldožer srpske vojske. Dakle, knjiga o uzrocima i posljedicama, koja također prati tragičnu sudbinu i zločinačku metamorfozu Ljubomira Beare, koji je osuđen na doživotnu robiju zbog organizacije i sprovođenja tog zločina.
Taj film će se uostalom morati snimiti i možda će ga morati režirati neki režiser koji nije Bosanac; recimo čuveni Roman Polanski koji je 2002. godine režirao također intimnu epopeju o varšavskom getu “The Pianist” (Pijansta). To je filmska saga o poljsko/jevrejskom pijanisti i kompozitoru (Władysław Szpilman) koji je preživio Holocaust; njegov je lik maestralno filmski utjelotvorio američki glumac Adrien Brody, po scenariju koga potpisuje južnoafrički dramski maestro Sir Ronald Harwood (1934-2020).
Jasmila Žbanić globalno poznata rediteljica iz Sarajeva (Photo by Imrana Kapetanović / Deblokada - for education only)

Jasmila Žbanić globalno poznata rediteljica iz Sarajeva (Photo by Imrana Kapetanović / Deblokada – for education only)

ISKUSTVA ONIH NAJKBOLJIH

 

- Na 75.dodjeli Oskara (2003) zlatne statuete Američke filmske akademije dobili su za najbolju režiju Polanski, najbolji scenario Harwood i najbolje glumačko ostvarenje Brody. Deset godina prije “Pijanista” snimljen je također velik planetarni hit “Šindlerova lista” (Schindler’s List). Taj film je 1993 režirao Steven Spielberg (scenario je napisao Steven Zaillian).

“Lista” je osvojila 7 Oskara i zaradila preko 300 miliona dolara u kinima širom svijeta. I ovaj je film baziran na ličnoj ljudskoj drami glavnih junaka, ali i njihovih progonitelja, tačnije ljudima koji su se u svemu našli ne svojim izborom. Sve ostalo su historijske (filmske) “kulise” snimljene tako da se kroz filmski narativ o personalnom stradanju glavnih junaka pojača kolektivna drama i reafirmiraju historijske činjenice, a edukacija o tom stradanju nastavi, jer to je lekcija za cijelo čovječanstvo.
DENACIFIKACIJA, ISTINA, PRAVDA, ZAKON I POMIRENJE
- No, najznačajnije od svega ćini mi se fakti, da je “Pijanist” snimljen u koprodukciji Njemačke, Francuske, Velike Britanije i Poljske . Nijemci su dakle finasirali snimanje filma o svojoj pogrešnoj i sramotnoh ulozi u Drugom svjetskom ratu i pogromu Jevreja koji je započeo prije koncentracionih logora.
Uostalom, svake godine, krajem januara kada se u New Yorku evociraju uspomene na oslobađanje nacističkih logora u Njemačkoj i Poljskoj 1945 od strane zapadnih saveznika i Rusa – za preživjele logoraše iz Aushwitza i njihove potomke u zgradi UN-a – tu komemoraciju zajedno organizuju ponizne njemačke diplomate zajedno sa svojim izraelskim, američkim i ruskim kolegama. Nijemci su glavni sponzori istine o Nijemcima koji su bili na pogrešnoj strani historije.
Da bi se Bosni i Hercegovini, ali i regionu dogodio (“pravi”) film o Srebrenici koga s pravom priželjkuju oni što (i ovom zgodom) prigovaraju nedostatak historijske autentičnosti, ili bolje rečeno povijesne potpunosti u filmskoj priči poput ove koju potpisuje Jasmila Žbanić – trebalo bi prvo poraditi u regionu. Cijelo bosansko okruženje trebalo bi se prilično moralno pospremiti.
Morali bi doživjeti denacifikaciju regiona – Srbije prije svega i konačno usvojiti zakon o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini, pa onda dalje u komšiluku. Reklo bi se – sve po mustri kako je to urađeno u Njemačkoj, Austriji i drugim dijelovima Evrope nakon Drugog rata. Tek onda su, nekoliko decenija kasnije počeli snimati filmovi o Holokaustu i to s Nijemcima u koprodukciji. Poput “Pijaniste” i “Šindlerove liste”.
FILMOVI O RATU PROTIV BOSNE
- Kada se to dogodi na Balkanu onda ćemo u Bosni imati taj zajednički produkcijski film – “svima po volji” kao katarzično izbavljenje ne samo za žrtvu, već i za egzekutore. Onda ćemo imati Pomirenje.
Meni je zato film Jasmile Žbanić “Quo Vadis Aida” s odličnim glumcima s one strane Drine, kao i bosanskim umjetnicima bez premca – nagovještaj da to vrijeme dolazi. I da će se bolje doba dogoditi ako budemo imali hrabrosti da o tome govorimo stalno, istinito, umno, umjesno i korak po korak. Jer, to nam je obaveza i dužnost.
Zato je Jasmilino ostvarenje kao što to reče novinar Nihad Đozić iz Ljubljane – pametan film, koji

Plakat "Schindler's List" 1993 (Courtesy for education only)

Plakat “Schindler’s List” 1993 (Courtesy for education only)

tek najavljuje druge filmove te vrste. Iz istog omnibusa o ratu protiv Bosne.

BIT ĆE JOŠ FILMOVA S DRUGAČIJIM KRAJEM
- Uz odu majci i ženi i stoicizam majki Srebrenice,”Quo Vadis Aida” je film koji je bolno podsjećanje i na jedan pogrešni koncept obećavanog, ali zakasnjelog intervencionizma — i zakasnjele, pa time i negirane pravde. Pravde, koje su žrtve “uzele u svoje ruke” odlukom da žive bez vendete.Jer se predaju Božijoj pravdi.

Short URL: http://webpublicapress.net/?p=32907

Generated image
Image and video hosting by TinyPic
Generated image

FEATURED VIDEOS

FLICKR PHOTO STREAM

© 2021 WebPublicaPress. All Rights Reserved. Log in - Designed by Gabfire Themes