Sad i Pred Njemačkim Sudom

Mnogi gastarbajteri izgubili svu ušteđevinu

Kada se 80-ih godina zaoštrila kriza u Jugoslaviji, slovenački bankari otkrili su novu klijentelu: jugoslovenske gastarbajtere, koji su radili u Njemačkoj, Austriji i Švajcarskoj. Onaj ko je tadašnje marke, franke i šilinge pohranjivao u Ljubljanskoj banci bio je sretnik, jer je na ušteđevinu dobijao kamatu od 10 procenata. Visoke kamate privukle su i Envera Alimehaja. Kada su jedanput mjesečno saradnici konzulata dolazili u Ulm i pružali usluge poput produženja pasoša ili izdavanja različitih dokumenata, s njima su bili i predstavnici banke. Ko im ne bi vjerovao? Enver je najprije uplatio 34.400 maraka a potom su uslijedile uplate svaki mjesec. Od ostatka ušteđevine kupio je stan.

Slovenija odbija isplatu novca starim štedišama

Ali, Enver Alimehaj nikada se nije vratio u domovinu. Umro je 2006. u 54 godini života. Njegov sin Safet izdaje stan u Osijeku ali nikada se neće tamo vratiti. On poznaje samo Novi Ulm. Kada su ga prilikom regrutacije u Bundeswehru upitali na kojoj bi strani bio da Njemačka i Hrvatska uđu u rat, on je rekao: “na strani moje domovine – Njemačke. Ipak, nakon očeve smrti otišao je u Osijek, gdje je saznao da ne može da podigne očevu ušteđevinu jer se od 1984, kada je njegov otac otvorio štednu knjižicu, mnogo toga promijenilo. Jugoslavije više nema, banka je propala. Sve je prebačeno na Novu ljubljansku banku koja čak ima isti logo, ali je samo, kako navode, zadužena za bankovne račune nove države Slovenije.

Zahtijeve drugih štediša do danas kategorički odbija. I vlasti u Ljubljani tvrde da su zadužene samo za slovenačke štediše. Tamošnji zakon blokira svaku tužbu protiv banke.

Ne radi se o novcu već o principu

Tako je 300.000 gastarbajtera u Njemačkoj ostalo bez ušteđevine. Neki su pokušali da povrate novac podmićivanjem direktora banke ili angažovanjem skupih advokata, ali većina se od novca oprostila. Ipak, Safet Alimehaj ne želi da odustane. On posjeduje jednu reklamnu agenciju i 20 saradnika i stoga i može ući u borbu sa velikom slovenačkom bankom. Njemu je do principa, a ne do novca. Kaže kako bi u Njemačkoj bilo nemoguće ljudima uzeti novac a onda se izvući od svake odgovornosti. Zato sada želi da pokrene proces pred njemačkim sudom. Već je okupio 220 štediša sa istim problemom koji zajedno sa njim žele da podignu tužbu. Njima je, za razliku od Safeta, i te kako stalo do novca. To je sve za šta su cio život radili u tuđini. Na sudu će ih zastupati mihneski advokat, koji je ekspert za ovu oblast Peter Mattil.

Osim toga, Safet hoće da zatraži od Evropske komisije da izvrši pritisak na slovenačku vladu. Hrvatska treba da uđe u EU 1. jula 2013, a Slovenija prijeti blokadom ukoliko ne bude riješen sukob oko banke; drugim riječima, ukoliko štediše ne odustanu od svojih zahtjeva.

Ljubljana

„Zamislite da sada posustala Slovenija zatraži pomoć od Evropske unije za Novu ljubljansku banku. Znate li ko će platiti novac za spas? Ja, od mog poreza, koji plaćam njemačkoj državi.“ Ta pomisao čini Safeta Alimehaja još ljućim nego pomisao na eventualno izgubljeni novac njegovog preminulog oca, koji je prije 40 godina otišao u Njemačku na rad. A sve to da bi ostvario svoj san o mirnom životu u Osijeku.“