propecia yahoo answers

Home » BALKANS » Kosovo – Opasna Površnost

Kosovo – Opasna Površnost

Erol Avdović (Photo by by Dr. Hajat Avdovic, 2020)

Erol Avdović (Photo by dr. Hajat Avdovic)

Erol Avdović (Photo by by Dr. Hajat Avdovic, 2020)

Erol Avdović (Photo by by Dr. Hajat Avdovic, 2020)

Piše Erol Avdović - Ključna riječ s ovog brzopoteznog samita u Washingtonu ostaje „sveobuhvatno rješenje“. Tako se pod ne bezrazložnim pritiskom Amerikanaca može očekivati da se klupko zakotrlja nešto odlučnije nego kad je riječ o prilično neefektivnim „dogovaranjima da se nastavi dogovaranje“ – kako se dijalog Prištine i Beograda već više godina vodi pod okriljem EU.

 

Još prije dolaska delegacije Kosova u Washington bilo je jasno da Albanci, sa svojim američkim saveznicima žele tu retoriku o finalnom rješenju dodatno odkraviti. To znači obligatorno precizirati, tako da to bude polazna i ne više tačka sporenja na svim slijedećim rundama pregovore uključujući i one u Briselu, koji slijede.

 

 

 

Riječi koje obavezuju

 

 

Radi se o već viđenoj šok terapiji: Amerikanci su na stol odmah na startu stavili „ponudu koju je teško odbiti“. Od obje strane traži međusobno priznavanje, ali i zaštita etničkih manjina. A tu je i “restituciju svojstva”; to podrazumjeva – vraćanje oduzete imovine i obeštećenje, na čemu posebno insistiraju Albanci. (Vidjet ćemo šta je od svega ostalo u sporazumu. Kao što ćemo vidjeti i koliko su reference o obostranom priznanju prevedene na poliotički jezik koji će i Prištini i Beogradu omogućiti da tvrde kao su kao “pobjednici” izašli iz ove američke – ili bolje rečeno Trumpove runde pregovora).

 

 

Doda li se svemu traženo otvoranje “kancelarija zaduženih za zaštitu i izvještavanje o manjinskim pravima ” – to znači da se tim udaraju temelji za diplomatsko-konzularna predstavništva i u Prištini i u Beogradu.

 

 

 

Teritorijalne kontroverze

 

 

 

Dakle, bez obzira na formulaciju narativa koji će se prezentirati tako da može služiti za domaću političku upotrebu (prije svega) predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, da mu se, reklo bi se – spasi i glava i politička karijera, šta god da se potpiše, ako se išta potpiše, jasno je da će taj papir (i) za Beograd biti obaveza. Doduše, možda odložena, ali ne i izbjegnuta, jer svima je jasno da nema revizije državne nezavisnosti Kosova. Tu posebno treba biti oprezan )nakon dogadjanja u Crnoj Gori i otvorenog srpsko-ruskog i crkvenog uticaja u regionu).

 

 

Naime, valja pričekati da se vidi da li je i u kom obliku, u sve ovo uključena ili nije ranije pominjana „razmjena teritorija“ ili korekcije granica između Kosova i Srbije (Dobra je vijest da je premjer Kosova Hoti to kategorično već negirao). To je i glavna kontroverza koja je pratila ovu američku inicijativu iza koje je rukopis specijalnog Trampovog izaslanika Ričarda Grenela (Richard Grenell). Takav pristup ne bi imao oslonca u znanoj američkoj vanjskopolitičkoj doktrini koja na prvo mjesto stavlja ljudska prava.

 

 

 

“Novi Dejton” i Trampova žurba

 

 

 

Više od pola posla i dalje je u implementaciji dogovorenog i potpisanog. Obje strane su dodano oprezne znajući, da ova Trampova (Trump) administracija, bez ikakvog skrivanja, čak i najmanji uspjeh u približavanju Srba i Albanaca oko Kosova želi predstaviti novim „historijiskim dogovorom“ do jučer nepomirljivih strana. A potom, predstavljajući to kao neki uspješni (slikovito rečeno) „novi Dejton“ – sve to iskoristiti na američkim predsjedničkim izborima 3.novembra. (Ta površnost se svima može osvetiti).

 

 

U tome, uz Trampovu izbornu žurbu da dođe do bilo kakvog balkanskog “trijumfa” (trofeja) zapravo i leži najveća opasnost, jer – neispunjenje dogovorenog i do sada je bila glavna karakteristika dijaloga Prištine i Beograda. Uostalom, ne smije se zaboraviti da četvrt stoljeća kasnije ni Dejtonski sporazum u Bosni i Hercegovini nije u potpunosti implementiran. Zato će naredna dva mjeseca karakterisati napeto čekanje – da se vidi ko će biti novi/stari stanovnik Bijele kuće.

 

 

 

Teatar apsurda

 

 

 

Što se Vučićeve, prilično teatralne najave tiče, kako „nema predaje“ i da neće biti priznanja Kosova, on se doista može osloniti samo na taj teatar apsurda, koji uz znanu nacionalističku retoriku u Srbiji za sad prolazi (žalosno je što mu u tome asistira međunarodni faktor).

 

 

Vučićeva sto posto lojalistička vlada u Beogradu već je usvojila deklaraciju kojom unaprijed (korvertirano) podržava „sveobuhvatno riješenje“. To znači, da je za njih prihvatljivo sve ono što Vučić dogovori (i potpiše), ne ulazeći u detalje. Iako je, naravno, u politici, vrag uvjek u detaljima, uključujući kako će taj novi narativ prihvatiti Srpska Pravoslavna crkva.

 

 

Baš zato, valja na kraju opet podsjetiti, kao što sam to rekao u prijašnjim analizama – da tzv. “pitanje RS-a” nema ni na mapi u Vašingtonu, i da se niko pametan nije ni usudio vezati to uz problem Kosova, uključujući i Vučića. Žalosno je (zapravo – veoma opasno, iako se mnogi u međunarodnoj zajednici prave da to ne vide – opet pokazujući svoju stratešku kratkovidost na Balkanu) što sve to dolazi u trenutcima novih nacionalističkih tenzija i u postizbornom zemljotresu u Crnoj Gori, u kojoj se pominje Srebrenica. Idealno bi bilo (kad bi to u realpolitici bilo moguće) oko Kosova tražiti pravedno, a ne samo političko riješenje.

 

 

 

PS. Poslije Crne Gore neizvjesnost se eksponencijalno uvećava. Oni koji to ne vide preuzimaju odgovornost na sebe. Ako odgovornosti uopće još ima.

 

Short URL: http://webpublicapress.net/?p=32440

Generated image
Image and video hosting by TinyPic
Generated image

FEATURED VIDEOS

FLICKR PHOTO STREAM

© 2020 WebPublicaPress. All Rights Reserved. Log in - Designed by Gabfire Themes