propecia yahoo answers

Home » BALKANS » Balkan i Evropska Strategija

Balkan i Evropska Strategija

 Zekirijah Smajić (WPP photo archive)

Zekirijah Smajić (WPP photo archive)

Piše Zekirijah Smajić - Kao što je predsjednik Evropske komisije Jena-Claude Juncker jesenas najavio u govoru o stanju Evropske unije, Evropska komisija je u utorak dobila parlamentarnu podršku za još jednu, znakovito naslovljenu regionalnu strategiju: “Kredibilna perspektiva proširenja i pojačani angažman EU-a na zapadnom Balkanu”. Osim što je još jednom formalizirana evropska budućnost regiona “kao geostrateško ulaganje u stabilnu, snažnu i ujedinjenu Evropu, zasnovanu na zajedničkim vrijednostima”, novim pristupom se utemeljuje i nova logika međusobnog partnerstva, zasnovana na dvosmjernosti i ireverzibilnosti procesa.

“Vjerodostojna perspektiva proširenja“ jedna je dimenzija nove strategije, a “pojačani angažman Unije druga. Samo obje zajedno čine koherenciju i novoj inicijativi Evropske komisije daju svrhovitost. Komesar za evropsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johannes Hahn pojasnio je tim povodom da EU ovim opsežnim dokumentom “potvrđuje da su njena vrata otvorena za regiju koju EU svakako već okružuje” te zaključuje da je evropska ponuda sada “iskrena”.

Bila iskrena ili ne, bila historijska ili ne – najnovija strategija EU-a za zapadni Balkan došla je u momentu nepodnošljive retorike, zastrašujuće političke i etičke izopačenosti, eksplozivnog rasta populizma i gotovo predratnog stanja u regionu. Hrvatska, kao članica, i Srbija, kao kandidat za članstvo u EU, nisu bile politički udaljenije od završetka rata. Srbija i Kosovo su svakodnevno na režimu vruće-hladno, s prstom na obaraču. Makedonija i Grčka su u verbalnom i političkom ratu oko imena Bivše Jugoslovenske Republike. Hronična nepodnošljivost između službenog Sarajeva i Banje Luke odavno je prevazišla crtu neskrivene mržnje. Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i Dragan Čović u fazi su dnevnopolitičkog obračuna, bez dostojanstva i nacionalnih maski.

Pretpristupna novčana pomoć

EU je decenijama najvažniji donator, investitor i politički partner zapadnog Balkana.

Ukupna godišnja trgovinska razmjena 2016. iznosila je oko 43 milijarde eura.

Kako bi se ispunili ciljevi Strategije za zapadni Balkan i podržala nesmetana tranzicija ka članstvu, Evropska komisija predlaže postepeno povećanje finansiranja iz Instrumenta za pretpristupnu pomoć do 2020. godine u mjeri u kojoj to dopušta preraspodjela unutar postojećeg paketa.

Samo u 2018. godini pretpristupna pomoć za zapadni Balkan iznosit će 1,07 milijardi eura, uz oko devet milijardi eura za period od 2007-17.

Smekšana, mudrija i iskrenija ponuda

Da točkovi regije nisu zaglibljeni toliko duboko u blatu bliske i dalje i prošlosti, da nacionalizam nije vodilja i moto dnevne politike i da politička šizofrenija nije uzela toliko maha, s apetitom bi se i ovoga puta moglo ustvrditi da Evropska komisija uvijek kada ne zna prava rješenja usvaja nove strategije. Tako je do sada bilo desetak puta – u dvije godine, u prosjeku, jedna strategija.

U stanju kakvo u regiji jeste, nova strategija u koricama “Kredibilne perspektive proširenja i pojačanog angažmana EU-a na zapadnom Balkanu” mogla bi, dakle, imati svojstvo neizbježnog antibiotika sa vrlo širokim spektrom djelovanja.

Orijentacioni plan daljnjeg proširenja došao je nakon desetak godina indolencije i smušenosti EU-a, zanemarivanja suštine balkanskog čvora i očiglednog, sve jačeg, utjecaja Rusije. Prvi strateški cilj najnovije inicijative Evropske komisije i njena ključna novina prepoznaju se u suptilno-mekom (umjesto do sada izričito imperativnom) iznuđivanju političke volje za reformske promjene u svih šest država zapadnog Balkana. Druga inovativnost je u već spomenutom pojačanom političkom, stručnom, savjetodavnom i finansijskom angažmanu Evropske unije. Treća uočljiva osobenost ove u odnosu na prethodne strategije proširenja je u vokabularu i leksičkoj prilagođenosti, izričajnoj jasnosti i jednostavnosti.

Preovlađujuća kodificirana ezopovska komunikacija službenog Brisela, prvi put je potisnuta vokacijom koju ovdašnja javnost i politika bolje čuju i razumiju. Umjesto ekstatičnih strategija, priopćenja i zaključaka s dominacijom imperativnog “tražimo, zahtijevamo, smatramo…”, sada se smekšano i mudrije govori o “iskrenoj ponudi” zemljama regije, o “objektivnim zaslugama” i “pravednoj procjeni ostvarenog”, o “nužnoj razboritosti i mudrosti političkih lidera”, a posebno o “dobrobiti građana”. Ova inovativnost indicira stručnopolitičko dozrijevanje evropske birokratske mašinerije vis-a-vis zapadnog Balkana, jer se, konačno izgleda, snaga supermana želi oplemeniti dušom iskrenog pokretača promjena i partnera.

Pa ko prvi stigne do cilja…

Novina je, također, da je Evropska komisija (koja nerado govori o datumima proširenja) prvi put utvrdila 2025. godinu kao indikativni kalendar mogućeg pristupanja zemalja koje za to budu najspremnije. U ovom času su to Crna Gora i Srbija, jer su jedine u fazi aktivno otvorenih pregovoračkih poglavlja, ali u sedam narednih godina trka će biti otvorena za sve, pa ko prvi stigne do cilja.

Hipotetički je sve moguće. Slovačka je prije 16 godina bila na začelju desetočlane grupe takozvanog velikog proširenja, pa su se u Uniji vodili ozbiljni razgovori o njenom pregrupiranju za naredno proširenje s Rumunijom i Bugarskom tri godine kasnije. Uspostavom nacionalnog jedinstva (konvent) svih političkih stranaka, civilnog društva, medija i akademske zajednice, Slovačka je u kratkom roku sustigla ostale kandidate za članstvo, a u posljednjoj godini pregovora mnoge je i prestigla, uprkos zadržanim ideološkim razlikama na političkoj sceni.

Poučan je i hrvatski primjer. Bez obzira na političke ratove koji su se vodili i vode između pozicije i opozicije, strateški ciljevi Hrvatske, kao što su EU, NATO, Svjetska trgovinska organizacija, razvoj cestovne infrastrukture, turizam i brodogradnja, naprimjer, uvijek su bili konstanta. Makedonija je, također, lekcija. Iako je na startu procesa pridruživanja bila ispred Hrvatske, ova zemlja je i danas samo kandidat, a Hrvatska petu godinu punopravna članica.

Gledajući, dakle, ružičastom dioptrijom u blisku budućnost, Izetbegović ne griješi kada hipotetizira da se u novom maratonu koji je započeo u srijedu u Strasbourgu ne zna unaprijed ko će prvi stići do cilja. Glavni problem Bosne i Hercegovine, međutim, upravo i jeste u personalizaciji općih interesa, vrijednosti i rezultata, pa je i u ovom slučaju izvjesna vjerovatnost da bi se klipovi pod točkove države i građana mogli bacati personalno: Čović Izetbegoviću, Izetbegović Mioloradu Dodiku, Mladen Ivanić Čoviću, Dodik Izetbegoviću, pozicija-opoziciji… I tako do u nedogled, sve dok svi iz regije ne budu već u Evropskoj uniji, ili sve dok i komšiji i susjedu ne crkne krava.

Lideri na ključnom ispitu

O državi svakako niko ne misli, jer svako od njih ima svoju viziju – jedni potajno maštaju o unitarnoj, drugi o građanskoj, treći o trodijelnoj, za četvrte je građansko istovjetno islamskom… Imajući sve ovo u vidu, u Strategiji je precizirano da “lideri u regiji ne smiju ostavljati mjesta za sumnju kada je u pitanju njihova strateška orijentacija i predanost procesu proširenja”. Ovo je osobito važna poruka imajući u vidu skorašnje parlamentarne izbore.

Sve drugo u novom evropskom pristupu prema zapadnom Balkanu je metodološki uglavnom isto kao i svih prethodnih godina. Proces proširenja je bio i ostaje zasnovan na zaslugama, svaka zemlja će biti ocijenjena prema svojim postignućima. Junckerova strategija je, međutim, sadržajno sveobuhvatnija, tematski detaljnija i hodogramski preciznija. Svi dosadašnji ključni kriteriji su, također, ostali na snazi – klauzula o uslovnosti i kriteriji iz Kopenhagena, a zemljama su i ovoga puta pojedinačno utvrđene opće (zajedničke) te posebne (specifične) propozicije – institucionalne, pravne, političke, ekonomske i sigurnosne naravi.

Suštinske promjene u oblastima vladavine zakona, osnovnih prava i dobrog upravljanja predstavljaju ključnu tačku reformske agende, jer to nisu isključivo juridička pitanja. Od ovih vrijednosti, po mišljenju Evropske komisije, najdirektnije zavise strane investicije i trgovina. Ekonomije regije se moraju osnažiti i učiniti konkurentnim, političko uplitanje u privredu treba isključiti, a privatni sektor stalno ojačavati kako bi se poticali ekonomski rast, socijalna pravda i zapošljavanje mlade kvalificirane radne snage.

Prioritet je i pojačana saradnja u oblasti sigurnosti i migracija, kroz zajedničke istražne timove i Evropsku graničnu i obalsku stražu, proširenje Energetske unije na zapadni Balkan te snižavanje cijena roaminga i uvođenje širokopojasnih usluga u regionu. Konkretne aktivnosti u ovim oblastima predviđene su od početka ove do kraja 2020. godine. Nakon toga slijedi novi paket.

Kočničari, reformisti, pesimisti, idealisti…

Zapadni Balkan bi, također, trebao u budućnosti zajednički i nedvosmisleno - kako riječima, tako i djelima - prevazići nasljeđe prošlosti postizanjem pomirenja i rješavanjem svih otvorenih pitanja, posebno graničnih sporova, mnogo prije pristupanja Evropskoj uniji. Iz ovakvog stava se može isčitati da je Evropska unija, konačno, došla pameti i ne želi vlastitu balkanizaciju importiranjem sporova i nestabilnosti kakve sada produciraju konfrontirane Slovenija i Hrvatska oko morske granice, Hrvatska i Crna Gora zbog granice na Prevlaci, Bosna i Hercegovina i Hrvatska zbog Pelješkog mosta… “Konačna i obavezujuća rješenja sporova sa susjedima moraju se pronaći i provesti prije pristupanja Evropskoj uniji.”

Iako svaka od zemalja regije ima svoje specifične jade, kočničare, reformiste, pesimiste i idealiste, Bosna i Hercegovina je bila, a mogla bi i ostati, kamen spoticanja cijelog procesa proširenja, jer se s ovakvim dejtonskim konstruktom nikuda ne može, a bez nje je vizija o ujedinjenoj Evropi nemoguća. S pripremom Mišljenja o zahtjevu za članstvo Bosne i Hercegovine, Evropska komisija će započeti tek nakon što konačno preuzme sveobuhvatne i potpune odgovore na Upitnik, koji je predsjedavajućem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denisu Zvizdiću uručen 9. decembra 2016. godine. Ima indicija da bi Banja Luka do kraja ovog mjeseca mogla popustiti i pridodati svoje odgovore jedinstvenom registru u Sarajevu. Uz neprekidan napor i angažman nakon odgovora na Upitnik, Bosna i Hercegovina bi mogla postati kandidatkinja za pristupanje tek naredne godine.

Moguća perspektiva 2025. godine je vrlo ambiciozna i za Crnu Goru i Srbiju, jer zahtijeva snažnu političku volju i postizanje značajnih i konkretnih rezultata. Crna Gora treba postići konkretne rezultate u području vladavine prava i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Srbiji je potrebna snažna i trajna politička volja kako bi se postigao konsenzus o suštinskim reformama nužnim za vladavinu prava i ekonomiju.

Vaša i naša evropska budućnost

Ključ je, ipak, u “sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa s Kosovom”. U tom cilju bi do kraja naredne godine trebalo zaključiti sveobuhvatni pravno obavezujući sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Ovaj sporazum je od hitne važnosti i ima presudnu ulogu za napredak obje zemlje na evropskom putu. Kosovo ima priliku za održivi napredak kroz provedbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a da na svom evropskom putu napreduje “u skladu s objektivnim okolnostima”. Albanija i Makedonija od nedavno ostvaruju značajan napredak, a Evropska komisija je spremna pripremiti preporuke za otvaranje pristupnih pregovora na osnovu ispunjenih uslova.

Iako bi se zanatski moglo opravdati novinarsko-analitičko zakeranje o sudbini i utrošenom novcu, trudu i vremenu u Berlinski proces, Obnovljeni pristup Federice Mogherini, Njemačko-britansku inicijativu i sve druge manje-više jalove pokušaje osvješćivanja Balkana, ovoga se puta mora priznati da je najnovija strategija osobena i po samokritičnosti Unije. Juncker nije u utorak u Strasbourgu oklijevao kazati pred evropskim parlamentarcima da politika proširenja sada ili nikad mora biti sastavni dio šire strategije za jačanje Unije do 2025. godine. “Strategija je dio šireg Plana za jedinstveniju, snažniju i demokratskiju Uniju”, rekao je on. U tom cilju, Komisija i predlaže nove inicijative za poboljšanje demokratskog, institucionalnog i političkog okvira za Uniju u narednih deset godina.

“Naša sadašnja Unija mora biti snažnija, otpornija i efikasnija prije nego što postane proširena na nove članice sa zapadnog Balkana”, poručio je Juncker i zaključio da vjerodostojna perspektiva proširenja zahtijeva trajne napore na obje strane i ustrajne reforme u svim zemljama koje imaju ambicije ka Evropskoj uniji. Krajem ovog mjeseca predsjednik Evropske komisije dolazi u regiju, kako bi ponovio svoju nedavnu poruku članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Briselu: “Vi nastavite s reformama, a mi ćemo podržavati vašu evropsku budućnost.”

Izvor: Al Jazeera

Short URL: http://webpublicapress.net/?p=29173

Generated image
Image and video hosting by TinyPic
Generated image

FEATURED VIDEOS

FLICKR PHOTO STREAM

© 2018 WebPublicaPress. All Rights Reserved. Log in - Designed by Gabfire Themes