propecia yahoo answers

Home » ARCHIVE, COLUMN » EU Nije Zaslužila Nobelovu Nagradu Zbog Bosne

EU Nije Zaslužila Nobelovu Nagradu Zbog Bosne

 

Nobel za EU 2012 (Courtesy photo)

Piše: Erol Avdović (Kolumna “Dnevni avaz”) –   Ovdje u New Yorku, gdje stalno patite od nedostatka vremena i gdje često priželjkujete da dan potraje bar 30 sati, volim bar na brzinu – dotaknuti neku svjetsku temu sa svojim kolegama dopisnicima u centrali Ujedinjenih naroda na East Riveru.

Tako sam, što bi Amerikanci rekli “s vrha pameti”, bez predumišljaja i misaonih kalkulacija radi “obavezne” političke korektnosti, prije neki dan dodirnuo temu oko dodjele Nobelove nagrade za mir Europskoj uniji. Ili, pučki rečeno: mjerio ja čehru Amerikancima, a mjerili su i oni moju, oko ovog nam Nobela!

Čudo i nevjerica oko izbora

- Znam, smeta ti, ma sasvim opravdano što nisu uzeli u obzir, da EU nije ništa ili ne dovoljno učinila kako bi sprječila sve one zločine u Bosni …, kažu mi kao da čitaju moje misli kolege među kojima su i novinari “New York Timesa”, “Washington Posta”, do najpoznatijih svjetskih novinskih agencija. Među njima je i novinarka  agencije “Associated Pressa”, šefica njihovog biroa u UN-u, Edith Lederer, koja je prije 20 godina, pod vatrenom kišom granata provodila mnoge dane u Sarajevu.

Čuo sam, uostalom bar nekoliko anegdota o hrabrosti ove američke novinarke – veterana iz više ratova o vremenu kad je djelila istu sudbinu Sarajlija kojima je Ratko Mladić “razvlaćio pamet”. I to danonoćno, i – što bi rekao dobri stari Krleža, na očigled “te stare kurve Europe”. Edith, od koje vjerujte mi na riječ zaziru svi generalni sekretari i predsjednici Generalne skupštine UN-a, samo klima glavom u nevjerici. Sad i ja znam što mi želi reći; bez riječi!

Čini mi se međutim, iako o tome još nisam puno toga pročitao u njihovim medijima, da se mnoge američke kolege slažu, šuteći sa mnom, dok ne proključamo oko te nove uzavrele “bosanske teme”!

Naime, uz svo uvažavanje značaja Europske unije na Starom kontinentu, dodjela Nobelove nagrade za mir EU, bez obzira na prve balkanske političke hvalospjeve lokalnih vlastodržaca – zapravo nije sasvim ispravan izbor. Da ne kažem pogrešan!

Jer, imati takvu mrlju na savjesti, poput Srebrenice, o kojoj je ljetos u Potočarima govorio generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon – prizivajući iz tog djela ranjene Bosne svijet da se ujedini oko Sirije, nije mala hipoteka u “biografiji” Europe! Ruku na srce, uspjeh EU u posljednjih 60 godina, ipak, i prije svega – veže se uz onaj ekonomski napredak Zajednice “gvoždja i čelika”. I nešto manje politički! Jer, Europa ne može računati da je imala kontinuiranih preko 60 godina mira, ako se na njenom tlu 1995. godine, dogodio genocid u BiH, a 1999. umalo puni egzodus jednog naroda – sa Kosova. Povrh svega, Europa na sve te nezgode ne gleda sasvim unisono i s jednako principijelnom vizijom.

Nevolje s balkanskom periferijom

Ujedinjene europske države još nemaju ni zajednički Ustav (na referendumu su ga oborile njene najvažnije zemlje poput Francuske), a njen EU Parlament u Strazburu nije europska zakonodavna vlast, koja je u stanju da sreže obavezne standarde izvršnoj vlasti, koju će poštivati svi i na europskoj periferiji.

Tako se i moglo dogoditi da London, Pariz, pa i Berlin – sve ugledne prijestolnice kondenzovane europske moći, koje čine osovinu onih “glvnih” – što ponajviše odlučuju u Bruxellesu – budu predugo indolentni, riječju – nepravedni prema Sarajevu, koje samo nije moglo spasiti Srebrenicu 1995.

Kao što se i sada događa, da se, sve valjda ulizujući se Srbiji zbog Kosova, ovoj zemlji – koja još nije prošla kroz postkonfliktnu katarzu, nakon ratova u Bosni i Hrvatskoj – dakle, Beogradu nudi prioritet na europskom putu. Pa, nije valjda da EU pristaje biti nekom majka, a nekom maćeha!?

Gledano iz ove američke perspektive, u pravu je ovdašnja novinaraka Frida Ghitis koja je preko vikenda u svojoj kolumni na web-portalu CNN-a napisala da je Nobelov komitet u Oslu – “propustio šansu u svojoj nagradi za mir” ove godine. Jer, na svijetu ima toliko mnogo boraca protiv tiranije, koji su mogli potvrditi očekivanja svijeta oko Nobelove nagrade za mir.

Nepravedno izostavljena imena

Od majušne pakistanske tinejdjerke – Malal Yousafzai, koju su talibani pokosili rafalnom mržnjom, jer ona se bori za osnovno

E. Avdovic UN photo

ljudsko pravo na obrazovanje, do Avganistanke liječnice Sime Samar, koja se bori za prava potlačenih žena – Nobelov komitet se mogao potruditi da nađe nekoga tko više liči na mirovnjaka kao što je to Nelson Mendela. Mogao je dakle više, nego da izabere birokratsku organizaciju, koja baš na “bosanskom pitanju” nije prošla sasvim na ispitu. Niti se pokušala sasvim iskupiti oko toga!

S pravom dakle ova američka novinarka, navodi još nekoliko imena, od Maggie Gobran, časne sestre iz Egipta, koja poput Majke Tereze, nekada u Kalkuti,  sada u Kairu pomaže siromašnoj djeci – do biskupa John Onaiyekana i imama Sultan Sa’ad Abubakara, koji u sektaški uznemirenoj Nigeriji pomažu razumjevanju krščana i muslimana… Sve do hrabrog blogera na KubiYoani Sancheza, koji s riječima ispisanim na internetu, riskirajući vlastitu slobodu – ubrzava osvajanje slobode za sve ostale Kubance.

Neke od njih očito, Nobelov komitet Švedske akademije znanosti, koga inače bira Norveški parlament u Oslu propustio je odabrati ove 2012.  Da ironija bude veća, Norvežani su se odlučili da dodjele Nobelovu nagradu EU iako Norveška uz Švicarsku i dalje odoljeva ponudama da postane članicom Europske unije.

Propuštena šansa i Arthur Schneier

Propustio je recimo da se ove godine nagradi i izuzetno vjerodostojni kandidat, Rabbi Arthur Schneier, utemeljitelj zaklade “Apel savjesti”  (Appeal of Conscience Foundation) iz New Yorka, koji se od 1965., kada je tu fondaciju osnovao bori za mir i toleranciju. Schneier je ljetos digao BiH na noge, i prije zaksnjelog Ban Ki-moona govorio u Srebrenici. Ne kao političar, već kao čovjek kome treba vjerovati. Schneier je odavno zvanični kandidat za Nobela, zbog mira koga propovjeda, a koliko znam iz ličnih kontakata – Bosanci ga zdušno podržavaju za dobijanje ove nagrade. Norvežani su međutim izgleda ostali ravnodušni.

U ovogodišnjem izboru dobitnika Nobelove nagrade ima cinizma kojem se ne može prešutjeti. Pa tako, neki novinari s druge, evropske strane Atlantika, valjda u želji da se apologetski dodvore ideji, po kojoj su oni na vlasti, bogati i moćni – znači EU – “uvjek u pravu”. Neki izgleda misle, da mi bosanski stradalnici u ratu od 1992 do 1995 – valjda “nemamo” prava na vlastito mišljenje oko dodjele Nobela za mir! I da zbog toga trebamo zažmiriti na jedno oko?!

Tako je i jedan ugledni zagrebački kolega napisao kako je “mirotvorna uloga EU cjenjenija u onim dijelovima Balkana koji su demokratski konsolidiraniji”, a da manje tamo, “gdje se, na ovaj ili onaj način, ‘vlast valja ulicama’ i na prostorima na kojima se snažno osjećaju ratne napetosti ili njihove posljedice”?!

To odprilike znači, mi na bosanskoj periferiji EU ne možemo oko Nobelove nagrade za mir – još nismo sposobni sve ispravno “skontati”, jer smo još u postkonfliktnom nokdaunu, a (europski) sudija još nije odbrojao do 10, pa se ne zna ni hoćemo li se dići na noge!

Jer, ako se u Bosni još nije rodio ili – probudio, neki bosanski Nelson Mendela, Fetullah Gullen ili Desmond Tutu, a u Srbiji još ne – tamošnji Willy Brandt – to ne znači, da se Nobelova nagrada za mir trebala tako lahko dodjeliti –zapravo samo političkom krilu Europe. I da je valjano zanemariti njenu intelektualnu savjest. Recimo onu, koju je oko geografski izgledno najsrcolikejeg dijela Europe – u BIH dakle, tako jasno artikulirao Francuz Bernard-Henri Lévy.

Već viđeno – Déjà vu

Norveški Nobelov panel napravio je još jednu grešku. Onu istu kao i kada je, iz ko zna kojih (političkih) razloga (?!), nakon Srebrenice, dodjelio 2001. godine, Nobelovu nagradu za mir – Mirovnim operacijama UN-a i njihovom bivšem šefu, a te godine već generalnom sekretaru UN-a Kofi Annanu. Mnogi tvrde da je greška ponovljena i kada su Norvežani preuranili u dodjeli Nobelove nagrade za mir američkom predsjedniku Baracku Obami, na samom startu njegovog četverogodišnjeg mandata 2009. godine, iako se ispostavilo da je planetarno popularni Obama – možda sve, ali ne pacifista.

Sve se na neki način i po mišljenju bar nekih Amerikanaca potvrdilo – kroz “propuštenu priliku” dodjele ovogodišnje Nobelove nagrade za mir EU. U pravu su čak i oni, koji ovih dana podsjećaju, kako slavna burmanska aktivistiknja i borac za ljudska prava Aung San Suu Kyi, dobitnica Nobela za mir 1991. godine, nije ništa ili premalo učinila za prava muslimana u njenoj zemlji, u Burmi (Miyanmar). Drugim riječima – Nobelov komitet zna i promašiti!

Naime, mogao je, a i morao je taj ugledni Nobelov skup u Oslu čuti šta je to ovoga ljeta u Srebrenici rekao rabin najveće njujorške sinagoge Arthur Schneier. Ali nije!

Ovako ispada, da njima u Oslu – Srebrenica ništa ili malo znači. Uostalom, kao što je upitno, koliko je ova evropska varoš – tada, 1990-tih s većinskim muslimanskim stanovinštvom “značila” mnogima u EU.  A Rabbi Arthur Schneier, ovaj naš, odavde iz New Yorka, mogao je ove jeseni – oprati bar jedan evropski obraz u glavnom gradu Norveške. I opet nije!

Bolje je da su apstinirali zbog Grčke

No, i više od toga – Nobelov komitet mogao je i apstinirati oko ovogodišnjeg laureata za mir, kao što su to uradili 1914., ili 1972. godine – eskivirajući čak 17 puta da izabaru dobitnika u ovoj političkoj sferi. A kad su nagradu već dali Europi, onda Zajednica kako to sarkastično navodi “The New York Times” – treba odmah Grčkoj poslati sav novčani iznos Nobelove nagrade za mir (cijelih nešto više od “pišljivih” milion dolara) kao učešće za otplatu svih onih milijardi eura grčkog duga EU. I neka se pripaze, jer u Grčkoj tinja “Zlatna zora” koja slavi Arkana i ima svoj glas u parlamentu. U tom kontekstu – dijelovi EU su, uz sav dužni respekt većini, ipak radije prijetnja nego doprinos miru.

Short URL: http://webpublicapress.net/?p=16957

Generated image
Image and video hosting by TinyPic
Generated image

FEATURED VIDEOS

FLICKR PHOTO STREAM

© 2018 WebPublicaPress. All Rights Reserved. Log in - Designed by Gabfire Themes