Chinese New Year 2013 February 10 (Courtesy photo 12tipestar)

(Webpublicapress/New York) – Feasting and fireworks across China have ushered in the lunar Year of the Snake. Hundreds of millions of migrant workers have made the trek home for the Spring Festival celebrations. China’s 1.3 billion people ushered in the lunar New Year on Sunday kicking off a week of festivities known as the Spring Festival. Leaving 2012′s year of the dragon behind, Chinese revelers welcomed the Year of the Snake, Radio Deutsche Welle reported.

Vlašić mount near Travnik – Bosnia (Courtesy photo)

(Webpublicapress/Sarajevo) -- The first snow in Balkan was not waited very long, and it looks the coming holidays will be the joy for the skiers. As BIRN (Balkan Inside News) reports –  each year, fresh snow and the winter holidays bring crowds to ski resorts such as  Jahorina in Bosnia and Herzegovina, Popova Šapka in Macedonia, Žabljak in Montenegro and Sljeme in Croatia. “Besides fine slopes and beautiful landscapes, what also draw them are affordable prices for ski lifts, ski lessons and hotel rooms”, BIRN reports. Hopefully it will not be very cold.

The beginning of 2012 started with record lows: The so-called European cold wave was a deadly cold wave that started on January 27, 2012 and brought snow and freezing temperatures to much of the European continent. There were 824+ deaths reported.Particularly low temperatures hit several Eastern and Northern European countries, reaching as low as −39.2 °C (−38.6 °F) in Finland. The heaviest snow was recorded in the Balkan region, especially in the Romanian Plain, where snow depth was even 9 m.

Olympic Beauty Jahorina

Mount Jahorina, in southeast Bosnia, 30km from Sarajevo, is the second tallest mountain (1,913m) in the country. With an average of 106cm of snow in February, and a good three metres in some seasons, the season there promises to get underway soon. On average it is covered with snow 175 days a year, from October to late May. It was one of the “big three” mounts – with Igman and Bjelašnica in the center of the Sarajevo Winter Olympic games in 1984.

Olympic Beauty, as Jahorina is still called – is a popular destination for skiing, hiking, and sledding, with over 20km of ski trails and modern facilities.

It has around ten ski lifts with a capacity to carry 12,000 skiers per hour. Ski schools, ski rentals services and ski equipment are available. Near the slopes are barbecue houses with sunbathing areas where visitors can grab a bite to eat from the grill or have a warm drink.

Besides skiing, sledding, night skiing and mountain walks, Jahorina offers a variety of programs. It offers numerous apartments, hotels and restaurants at affordable prices.

Price for a day ski pass average around €17, BIRN reports.

Sar Planina in Macedonia

Popova Sapka, on Sara Mountain, is one of the most attractive ski resort in Macedonia, 18km from the northwest town of Tetovo.

Papova Sapka has a lot of sunny days and is usually covered with snow from October to May.

Popova Sapka has 35km sq of slopes that differ in difficulty, and are adapted to both beginners and experts.

It has two B category hotels with views of the ski resorts, restaurants, swimming pools and more.

Another interesting place for skiing is Macedonia’s Mt Kozuf, in the south, some 30km from the town of Gevgelia.

Once finished, this recently built ski resort will be one of the biggest in the region, with 140km of slopes and 80 cannons for artificial snow. It will also have 200 ski huts for rent, 40 small hotels, and six large ones.

Sljeme ner Zagreb

This ski resort, located only 10 minutes’ drive from Zagreb, presents an experience all of its own.

Located on Mt Medvednica, at a height around 1,000m, it includes some three kilometres of tracks connected by five ski lifts, carrying a capacity of 3,300 skiers per hour.

Equipped with a system for making artificial snow, as well as reflectors for night skiing, Sljeme is a venue for international skiing events such as the FIS International Ski Cup Competition.

Ski lifts cost about €10 per day.

Zabljak in Monte Negro

Zabljak, in northwest Montenegro, in the centre of the Durmitor area, is the highest urban settlement in the Balkans at 1,500m.

There are many various ski slopes here with a total length of 4.3km located on the edges of the town of Zabljak and in its surroundings.

Five kilometres from town is the ski resort of Savin kuk, which has six ski lifts with a capacity to carry 4,000 skiers per hour, and one slope for night skiing.

Whatever one prefers, now might be the best time to make reservations, as the coming of the holidays and the first snow will soon jam phone lines and create queues in front of travel agencies, BIRN reports.

Avion Balkan Holidays (Free Photo Com)

Pišu: Svetle Dimitrova i Paul Ciocolu — Očekuje se da će zračni saobraćaj u Evropi do 2030. godine dostići cifru od preko 20 miliona letova godišnje, što je porast u odnosu na 10 miliona letova iz 2010. Trenutno oko 9% sveukupnog saobraćaja u EU prelijeće iznad Bugarske i Rumunije, a taj broj trebao bi i porasti.

Nedostatak objedinjenog sistema za kontrolu zračnog saobraćaja u okviru trenutno iscjepkanog evropskog zračnog prostora kriv je za manju efikasnost zračnih putovanja širom kontinenta. On također dovodi do dodatnih gužvi u saobraćaju, što utječe na bezbjednost i ograničava kapacitete, a povećava i cijenu leta i količinu gasnih emisija.

U odgovoru na dramatičan rast zračnog saobraćaja i putovanja, Evropska komisija (EK) pokrenula je krajem 1999. inicijativu Jedinstveno evropsko nebo EU (SES), kako bi ispunila buduće potrebe u smislu kapaciteta i bezbjednosti putem propisa.

Od tada su usvojena dva ključna zakonodavna paketa — prvi (SES I) 2004. godine, uz koji je uveden koncept funkcionalnog bloka za zračni prostor (FAB), kao sredstvo za smanjenje iscjepkanosti u zračnom saobraćaju, te drugi niz mjera (SES II) 2011. godine. Uredbom EK broj 176/2011, uključenom u taj paket, 4. decembar 2012. postavljen je kao rok za realizaciju svih blokova.

U Evropi, kašnjenja koja se mogu pripisati upravljanju zračnim saobraćajem predstavljaju po 1.000 sati svakog dana, prema podacima Evropske organizacije za bezbjednost zračne plovidbe (EUROCONTROL). Ona očekuje da će se situacija popraviti kad se uspostave FAB-ovi.

“U okviru FAB-a, tokovi zračnog saobraćaja i službe zračne plovidbe su integrirani i njima se upravlja prema operativnim potrebama, a ne prema granicama pojedinih zemalja. To rezultira značajnim dobicima na kapacitetu i efikasnijom upotrebom zračnog prostora širom kontinenta,” pojašnjava se iz te agencije.

Devet FAB-ova koji su stvoreni doći će na mjesto sadašnjih dijelova zračnog prostora koje kontroliraju nacionalne vlade 27 država-članica EU, plus vlade trećih strana koje se budu pridruživale programu.

Bugarski parlament je 14. marta ratificirao sporazum o uspostavi FAB-a između Bugarske i Rumunije u okviru inicijative SES.

Taj potez uslijedio je tri mjeseca nakon što su najviši zvaničnici ministarstava transporta tih dviju balkanskih zemalja potpisali sporazum u decembru 2011, preko sedam godina nakon pokretanja projekta, nazvanog DUNAV FAB, u oktobru 2004.

Sporazumom DUNAV FAB uređuje se upravljačka struktura projekta, navode konkretne uloge i nadležnosti svih strana, uključujući i organe službi za zračni saobraćaj, bugarsku BULATSA i rumunsku ROMATSA, vojsku i regulatorne organe.

Bosna i Hercegovina (BiH) i Hrvatska dio su FAB-a za centralnu Evropu, zajedno s Austrijom, Češkom Republikom, Mađarskom, Slovačkom i Slovenijom. Albanija, Egipat i Tunis proglašeni su pridruženim partnerima u okviru bloka BLUE MED, uključujući i članice EU Kipar, Grčku, Italiju i Maltu.

Denis Huet iz jedinice za pregled efikasnosti u upravljanju zračnim saobraćajem u Evropi u okviru agencije EUROCONTROL u Briselu, kaže međutim da je “vrlo teško kvantificirati koristi FAB-ova.”

“Ono što znamo je da partneri u okviru FAB-a moraju obezbijediti niz informacija do juna ove godine, a posebno o tome kako se FAB-om doprinosi boljitku u odnosu na pojedinačne države EU,” izjavio je on za SETimes.

FAB-ovi su uspostavljeni na osnovu geografske lokacije zemalja, pojasnio je za SETimes ekspert BULATSE Asen Stanoev, inače zamjenik šefa na bugarskoj strani projekta. Stoga se i susjedne zemlje, poput Srbije, mogu uključiti u FAB DUNAV.

“Veliki postotak glavnine zračnog saobraćaja koji prolazi kroz Rumuniju prolazi i kroz Srbiju. Mi smatramo [Srbe] za strateškog partnera” i u razgovorima smo s njima, izjavio je on. “Želimo biti partneri s njima,” dodao je on, naglašavajući da “ne bi isključio ni Tursku”.

“Mi smo otvoreni za partnerstvo i saradnju, te za sve pozitivne ideje,” izjavio je također Stanoev.

Jedan od glavnih ciljeva te inicijative je da se osigura primjena istih pravila i procedura za službe zračne plovidbe širom zračnog prostora balkanskih zemalja.

“Službe za zračnu plovidbu … bit će djelotvornije putem integralnog pristupa upravljanju zračnim saobraćajem, koji za cilj ima optimizaciju protoka saobraćaja, kao i njegove kontrole bez obzira na granice zračnih prostora,” kaže se u saopćenju ROMATSE za SETimes.

“Službe zračnog saobraćaja i dalje će održavati dva regionalna kontrolna centra u Bukureštu i Sofiji, dok će zračni prostori dviju zemalja biti tako redizajnirani da omoguće optimizaciju zračnog saobraćaja u skladu s pristupom zasnovanim na efikasnosti i bez ikakvog oslanjanja na granice.”

Osim “manjih udaljenosti, manje potrošnje goriva i emisija CO2, ostvarit će se i druge prednosti, putem uvođenja direktnih pravaca koji će se uspostaviti na osnovu usvojenih stručnosti i znanja dviju država,” dodaje se u tom saopćenju.

Prema podacima ROMATSE, zbog uspostave FAB-ova, globalne distance leta će se godišnje smanjiti za oko jedan milion nautičkih milja, što znači i manje zagađenje zraka i smanjenje troškova letova za skoro 5 miliona eura godišnje.

Airbus 380 Singapore Airlines (Courtesy photo)

Piše: Ralf Bosen — Mlazni avioni spadaju u najveće zagađivače zraka. EU je stoga uveo pravila kojima nastoji ovakvo zagađenje ograničiti. U Moskvi se danas održava međunarodna konferencija zrakoplovnih udruga koje se toj odluci protive. Od početka 2012. sve zrakoplovne tvrtke čiji letovi započinju ili završavaju na europskom tlu moraju predati certifikate o količini ispuštenog ugljičnog dioksida (CO2) tijekom tih letova. Ukoliko je ta količina prevelika, morat će platiti kaznu, prenosi Radio Deutsche Welle. Europska komisija je odredila kvote s maksimalno dopuštenim količinama plinova koji se razvijaju tijekom avionskih letova, a koji na Zemlji izazivaju učinak staklenika. Za te količine Komisija izdaje certifikate, kojima se može “trgovati”.

Zagreb - pogled s gornjeg grada (Photo - tripadviser.com)

Webpublicapress uvodi novu rubriku “Vikendom u gradovima”, pa Vas ovim štovani čitaoci pozivamo da nam na 30-tak redova što je oko tri hiljade ili tisuće karaktera (slova) pošaljete Vaše priloge uz mogući video link (može i preko YouTube naravno), koje ćemo rado uvrstiti ovdje. Danas počinjemo sa Zagrebom. Preferirat ćemo i dalje da to budi gradovi sa zapadnog Balkana (jugoistoka Europe), a kasnije ćemo odletjeti dalje. Zagreb nas prvi zove (VIDEO – ovdje)!

Zagreb moj zove sad

Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske i njezino kulturno, gospodarsko, administrativno i političko središte. Prvi se puta spominje 1094. godine kada je na Kaptolu osnovana biskupija.

Legenda kaže da mu ime potječe iz vremena kada je jedan ban sa svojom vojskom prolazio ovim krajem. Iscrpljen i žedan, dojahao je do izvora na kojem je sreo prekrasnu djevojku koja je grabila vodu vrčem. Zamolio ju je za vodu riječima ”Zagrabi, Mando, zagrabi!” Legenda ili zbilja, danas možemo samo nagađati, no činjenica je da na glavnom zagrebačkom trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, i dan danas izvire Manduševac, izvor koji je dobio ime po djevojci Mandi.

Smješten na obroncima Medvednice (parka prirode) i u dolini rijeke Save (najdulje hrvatske rijeke), sa više od milijun stanovnika, Zagreb je isprva postojao kao spoj građanskog Gradeca i Kaptola, crkvenog grada. Ostaci ta dva naselja vidljivi su i danas na dijelu Zagreba koji zovemo Gornji grad.

Gradec je u 13. stoljeću postao slobodni kraljevski grad. To je dokumentirano Zlatnom bulom (Bulla aurea), koju je 1242. godine Gradecu darovao hrvatsko-ugarski kralj Bela VI. u znak zahvalnosti što su mu građani Gradeca pružili utočište u njegovom bijegu pred Tatarima koji su u to vrijeme opsjedali ove krajeve. Daljnjim razvojem, grad se sa obronaka Medvednice proširio i na dolinu Save i stvori Donji grad. Gradec, Kaptol i Donji grad su se 1850. godine ujedinili u jedinstveni Zagreb.Danas je bivši Gradec hrvatsko političko i upravno središte te je ondje smješten Hrvatski sabor. Kaptol je središte Katoličke crkve u Hrvatskoj. Donji grad predstavlja poslovni, kulturni i znanstveni dio grada.

Izmer i rivjera (Photo - Wikipedia)

Piše: Jusko Bojadžić (Za Webpublicapress – Izmir) — Boravak na području turskog Egeja i u njegovom centru što je grad Izmir, asocira na to da se ovdje kao nigdje drugo smenjivalo 13 različitih civilizacija od kojih je svaka ostavila svoj trag. To se vidi kroz nalazišta kulturnih spomenika. Ovdje,gotovo na jednom mjestu, može se vidjeti ono što je ostalo iz antičke Grčke, vremena Rimljana, ranog hrišćanstva i Vizantije. Na istim lokalitetimasu i spomenicima nadolazećih civilizacija poput Seldžuka i Osmanlija. Od 7 svjetskih čuda ovdje se nalaze dva i to Artemidin hram u Efesu i Mauzolej u sadašnjem Bodrumu, nekadašnjem Halikarnasu.

Tu je u neposrenoj blizini Izmira rodjena i jedna od najvećih religija – hrišćenstvo, a kuća Djevice Marije (ili Meyrem anne po turskom) u kojoj je došla na svijet i u kojoj je provela zadnje dane, nalazi se u ne posrednoj blizini Efesa, daje posebni pečat. Pored bogate drevne historije, Izmir grad sa preko 6 miliona stanovnika ima i veoma interesantnu modernu povijest. Ostatci grada Efesa sa fontanam, vodopadima proglašeni svjetskom baštinom UNESCO-a, kao posebno značajna i zaštićena mjesta svjetske baštine.

Grad gdje se rodilo hrišćanstvo

Efes je najbolje očuvan antički grad na tlu Turske. Kao jedan od najznačajnijih gradova helenističkog Istoka, proslavio se čuvenim Artemidinim hramom koji je važio za čudo starog vijeka i privlačio hodočasnike iz cijelog grčko-rimskog miljea. Efes je takođe bio prestonica rimskih dominiona u Aziji, finansijski i trgovački centar u kome su bogati građani i rimski carevi sagradili raskošna zdanja – pozorište, biblioteku, hramove, gimnazije i vježbališta, kupatila, odeon… Zahvaljujući misionarskom djelovanju apostola Jovana i Pavla, grad je  rano postao centar nove  hrišćanske vjere, koja je zamijenila staru pagansku religiju.

U blizini Izmira je Pamukale – jedno od najvećih čuda Turske, jedinstvena geomorfološka formacija. Na dugoj i uskoj zaravni u dolini Meandra, na kojoj je osnovan antički grad Hijerapolis, tokom mnogih milenijuma isticali su potoci tople vode zasićeni kalcijumovim solima. Slivajući se niz padinu brda, visoku stijenu pokrili su okamenjeni vodopadi blještavo bjelih krečnjačkih naslaga i stvorili terasaste kružne i plitke bazene obrubljene stalaktitima.

Centar kosmopolitizma

Izmir je danas treći po veličini grad u Turskoj. Prostire se na obadvje strane velikog zaliva. Ostatak agore-gradskog trga, brojne stare džamije, hrišćanske crkve i sinagoga potvrđuju da je ovo oduvjek bio i kosmopolitski grad. Osnovao ga je, po legendi, Tezej i nazvao po svojoj ženi Amazonki. Simbol grada je lift sa početka XX vjeka gde je danas restoran sa izuzetnim pogledom na čitav grad. Danas se ovde ne kupuju samo čuveni začini iz Smirne, već raznovrsna robu u mnogobrojnim buticima.

Bošnjaci u Izmiru

Više od milion Bočnjaka simbol su Izmira kao i Udruženja kulture BiH u Republici Turskoj. Osim u samom dijelu grada gdje u cijelim naseljima poput Bornove, Foce, Aliyage, Ayvaluka, Kucukoya, Sarimsaklija žive kolonije ljudi koje su se sa prostora BiH i Sandzaka doseljavali u ove krajeva. Oni su danas osim što su poznati po svojim uspjesima i najveci most koji spaja grad Izmir koji je pobratim sa nekoliko naših gradova, poput Zenice, Sarajeva, Travnika, Goražda.

Recimo, ako se bilo kada nadjete u ribarskom odmaralištu Sarimsakli (lijehe bijelog luka), vidjet će te da je ovo malo mijesto načičkano sa mnoštvom hotela i apartmana. Vlasnici su isključivo naši ljudi koji čine preko 80% lokalnog stanovništva. U samom centru se nalazi simpatični trg sa prelijepom fontanom i velikim brojem kafića.

Plaža u samom mijestu je prelepa, dugačka i pječčana, sa pješčanim ulazom u vodu. Ovdje uglavnom dolaze turski jet-set zbog, kako se tvrdi – najboljeg rasporeda poztivnih i negativnih jona. Stranaca ima veoma malo i samim tim su i cijene niže nego u drugim poznatijim turskim letovalištima.

Sam put nije naporan, pa bi lokalni vlasnici hotela voljeli poslije tursta iz Makedonije i Srbije rado vidjeli i Bosance iz Bosne i Hercegovine, ali i one koji zive na Zapadu. Turci, kao i u svim drugim gradovima su vješti trgovci. Sigurno će vam i u bilo kom mijestu oko Izmira jako goditi kada naidjete na one koji su našeg porijekla i razgovaraju sa vama na čistom Bosanskom jeziku, i onda nude vam robu uz obavezno cenjkanje.

Pariz grad svjetlosti (WPP photo archive)

Piše: Karmen Medija za Webpublicapress — Na nagovor moje divne prijateljice Safete, doputovah s njom 27.oktobra u Pariz. Mnogo toga sam slušala o Parizu, ali tek kad sam ušla u ovaj grad, shvatila sam da nema dovoljno riječi kojima možete opisati sve doživljeno.  Svaki korak po Parizu je korak po historiji, izmiješanoj s modernim. Grad koji bruji, pjeva, pleše, sjeća se i poklanja sve svoje zvukove, boje i pokrete.

Prva misao mi je bila: Blago Parižanima radi Pariza!

Moja odiseja kroz ovaj velegrad, kojeg bih radije nazvala Megacity, je počela od trga Concorde, na francuskom Place de la Concorde. Okretala sam se po trgu i ustanovila da mi ne bi bilo lako u nekom od auta. Vreva, u kojoj se najvjerovatnije, samo rođeni Parižani mogu da snađu. Možda ni oni.

Obelisk iz Luxora na ovom trgu me dočekao i, čini mi se, rukovao s mojim oduševljenjem. Obelisk se nalazi na ovom trgu od 1836 g. i poklon je tadašnjeg egipatskog vice kralja Muhammada Ali Pashe francuskom kralju Louise Phillippe-u. (Da li sam stvarno čula riječi: Ne, nije ovo samo Evropa, ovdje je svijet!)

Predivan obelisk, sa pozlaćenom bronzom na vrhu, visok je preko 20 metara. Napravljen je 1300 g. pr. n. e. u doba vladavine faraona Ramzesa II. Hijeroglifi usred grada mode, umjetnosti i prestiža. Znamenje istorije afričkog kontinenta usred Evrope. Divno! bio je jedan od milion mojih uzvika, koje sam začarana ponavljala.

Place de la Concorde je početak poznate avenije; Avenue des Champs-Élysées, dugačke oko 3 kilometra i široke 70 metara. Po tri trake za auta vode kroz aleju, a nekad i četiri. S obje strane mondena, blještava sadašnjost, koja nimalo ne narušava starine u neposrednoj blizini. U daljini, prolazeći pored blještavih prodavaonica još blještavijih imena; Chanel, Yves Saint Laurent, Armani … ugledah Trijumfalnu kapiju, Arc de Triomphe, koja se nalazi na trgu Charles-de-Gaulle, na kom avenija završava. Ovaj spomenik je napravljen u čast carske armije, a Napoleon je naredio gradnju u čast svoje pobjede i vojnika carske armije. Završetak radova nisu ni on ni njegovi vojnici dočekali.

Prepoznala sam ovo mjesto iz filmova; mjesto na kom se odjednom nalazi na stotine vozila, kao u začaranom krugu iz kojeg se može, vjerovatno nekom čarolijom, izići na jednu od najmanje dvanaest velikih ulica. Stvarno, ovdje je potreban čarobni štap da biste izišli iz kruga Trijumfalne kapije. Čarolija!

Nakon što smo izišli sa de Gaullevog trga, dočekale su me opet tople oktobarske ulice, a mnoštvo ljudi i vozila su svo vrijeme činili grad šarenim platnom ljepote. Prošlost i sadašnjost u harmoničnom skladu, kakav se rijetko sreće u Evropi. Da, zaljubljenost na prvi pogled.

Pored Sene stara zdanja, a svako zdanje priča koja zapanjuje ili opija svojom dramatikom. Sorbonne, Notre Dame, Opera, Eifffelov toranj, Louvre… Mostovi građeni u raznim epohama, brodovi na Seni, sa kojih mi domahnuše jednako očarani turisti. Dah zastaje, dok gledam i slušam glas koji objašnjava sve istorijske drame, padove, obnavljanja, rušenja, podizanja – veličanstvenu prošlost ovog grada. Stojim na mostu, koji je prikazan u filmu “Parfem”, radjen po romanu Patricka Süsskinda, sa Dustinom Hofmannom u jednoj od uloga. Sjećate li se kad se obrušiše kuće u Senu u tom filmu? Tako je upravo bilo; dva puta je bilo urušavanje kuća na ovom mostu. Tragedija.

Louvre, pompezno zdanje koje je jedno od najstarijih građevina u Parizu. Datira od početka srednjeg vijeka, negdje oko 1130 g. n.e. Mjesto na kom se nalaze Da Vinčijeva Mona Lisa, Rafaelova i Tizianova djela, sfinga iz Egipta stara preko 2 500 godina, Apolonova sala… jednostavno, muzej nad muzejima! Ulaz u muzej je velika Staklena piramida, visoka je preko 21 metar i oko nje se nalaze četiri manje piramide. Mitterrand, tadašnji predsjednik Francuske, je 1989. godine svečano otvorio ovu piramidu.

Nakon Louvre, put vodi ka Eiffelovom tornju, la tour Eiffel. Ni jedna, do tad viđena slika, nije mi mogla dočarati realnu veličinu ovog tornja. Tek kad se nađoh u neposrednoj blizini, shvatih pompeznost ovog zdanja. Naravno, moja me Safeta nije mogla nagovoriti da idemo liftom na vrh tornja. Ma ni na prvu etapu! Iz sigurne daljine sam se divila. Srećom, Safeta je već bila na vrhu tornja, pa me nije grizla savjest zbog moje fobije od visine.

Mogla bih nabrajati još danima o posjeti Parizu i njegovoj ljepoti i šarmu, o njegovim užurbanim danima i o noćima punih romantike i svjetlosti. Dan u Parizu je šetnja kroz protekle vijekove i ujedno elegantan korak po pisti elegancije i profinjenosti. Šetnja kroz koju možemo da provirimo i na budućnost. Noć je bila jednako veličanstvena, topla, puna zvukova i boja. Eiffelov toranj je blještao, okićen mnoštvom treperavih svjetala i zapečatio nezaboravnu posjetu Parizu.

Da, tako se lako zaljubiti u ovaj prekrasan grad. Ko ga jednom vidi, opet mu se mora vratiti. Ja, sigurno.

*

Kapali čaršija (WPP photo Hajat Avdovic 2011)

Jusko Bojadzic (dopsinik BHradio 1 i FTVBIH iz Istanbula) – specijalno za Webpublicapress — Republika Turska bez Istanbula koji se nalazi se na obalama Bosforskog moreuza i Mramornog mora, na raskršću puteva koji vode sa balkanskog poluotoka u Malu Aziju i iz Sredozemnog u Crno more, nebi bila to sto je. Istanbul je jedini grad na svijetu podignut na dva kontinenta čiji se broj stanovnika popeo danas na oko 18 miliona.

Stanbol kako to vole zvati domicilni žitelji je glavna luka i trgovački centar Republike Turske. To je danas najvazniji turski grad sa brojnim univerzitetima, visokim i srednjim školama, bibliotekama i kulturnim centrima. Grad na Bosforu je najjače ekonomsko i kulturno središte turske države, važan internacionalni i saobraćajni čvor i jak turistički centar.

Grad je živi spomenik prohujalim civilizacijama na historijskoj vjetrometini. Oni koji znaju bilo šta o Istanbulu kazaće da je u njemu mnogo toga što ukazuje na ogromni značaj i uticaj na tokove svjetske historije. Sve do turskog osvajanja 1453. Grad je bio centar moćne Vizantijske imperije, a od tog vremena središte ogromne Otomanske carevine. Po stvaranju Turske republike 1923. glavni grad je postala Ankara, a legendarni “Stambol na Bosforu” je nastavio da živi, razvija se i korača krupnim koracima ka novom vijeku, ljubomorno čuvajući uspomene.

DOMAĆIN OLIMPIJADE 2020?

Kada je nedavno lično Premijer Turske Redžep Tajip Erdogan najavio da će Istanbul biti kandidat za domaćina ljetnjih Olimpijskih igara 2020. svim 78 miliona Turaka je laknulpo, mada im neće biti jasno zšsto su dosadašnja četiri pokusaja da Istanbul dobije IO propala.Ovo je peti pokušaj Istanbula da bude domaćin Olimpijade. Prethodno je taj grad bio kandidat za Olimpijske igre 2000, 2004, 2008, i 2012. godine, ali je svaki put izgubio.”Uzbuđeni smo što ćemo ovog puta ostvariti naš cilj”, rekao je Erdogan najavljujući ponovo kandidaturu.
Turska vlada godinama pokušava da uhvati korak sa evropskim standardima.To se vidi po tome da je je moderno zdanje Osmanliske Kašali čaršija, mimo očekivanja,ostavilo iza sebe mnoga čuvena mjesta za posjet na svijetu poput Ajfelovu kulu, Versaj, egipatske piramide, Tadž mahal…

KAPALI ČARŠIJA – GLOBALNA ČARŠIJA

Istanbulski Grand bazar ili Kapali čaršija, kako je Turci zovu, našla se na 10. mjestu, ispred svih evropskih atrakcija. Kroz Kapali čaršiju za 12 mjeseci 2010 godine proslo je 15 miliona stranaca i domaćih državljana. Tako je Kpali čaršija ostavila iza sebe čuvenu katerdalu Notr-Dam (13,6 miliona posetilaca), Luvr (8,5), Ajfelovu kulu (6,7), Versaj (5,9), Britanski muzej (5,8), egipatske piramide (četiri miliona), Tadž mahal (tri miliona).

Čudo ljudskih ruku čiji su temelji udareni prijre 550 godina, u vrijreme vladavine Mehmeda Osvajača, nakon što je otvorio kapije Carigrada, želje su miliona turista širom planete da je posjete. Svi koji se nadju na Bosforu osjetiće dušu megalopolisa ukoliko pored Aja Sofije i Plave džamije obiđe i Kapali čaršiju.

Ovo je,najveći pokriveni tržni centar na planeti, svojevrstan historijski i kulturni spomenik. Pod kupolama se nalazi 30 hektara nevjerovatnog prostora u evropskom najstarijem dijelu Istanbula. U 80 sokaka smiješteno je 3.500 dućana u kojima radi dvadesetak hiljada trgovaca,tu je i jedna džamija, bunar… Armija posetilaca na raspolaganju ima 18 ulaza.Sve ovo su samo jedan od razloga da se grad na Bosforu posjeti i doživi uživo, ostalo je stvar ličnih impresija……

Rio de Janeiro

Rio je ovih dana opet u centru pažnje. Na stotine vjernika proslavilo je krajem sedmice 80 godišnjicu izgradnje statue Hrista spasitelja nad gradom bdenjem, koncertom i tortom od osam metara, prenose novinske agencije. Osim što je hodošašće, to mjesto je postalo i obavezna destinacija za stotine tisuće turista koji posjete Rio svake godine. Ova statua je postala historijski spomenik 1973. godine, a 2007. godine navedena je kao jedno od sedam svjetskih čuda.

Oni koji su bili u Brazilu, znaju da je Rio njegov najljepši grad, te da je to prestižno mjesto osvojeno u konkurenciji s vrlo piktoresknim krajolikom u kome je mnogo gradova koji bi mogli ponjeti titulu najljepšeg, majinteresantnijeg ili nezaboravnog mjesta koje se ne smije propustiti.

Ovu 38 metara visoku statuu napravio je brazilski arhitekta Hektor da Silva Kosta (Hector Silva da Costa), a Francuz poljskog porejkla Pol (Paul) Landovski je izvajao Hristovu glavu i ruke. Statua se nalazi na visini od 710 metara na vrhu brda Korkovado.

BRAZIL ZEMLJA NOGOMETA I 130 MILIJUNA VJERNIKA

No, čak i oni koji nisu bili u gradu takodjer najpoznatije svjetke plaže Kopakabane, znaju ponešto o toj iznad Ria, dominirajućoj statui Hrista Spasitelja, jer taj je spomenik gotovo na svakoj razglednici ovog grada. Visoko nad zaljevom Rio De Žaneira (Rio De Janeiro) to je peta najveća statua Hrista na svjetu i simbol Olimpijskih igara koje će se u napopularnijem brazilskom gradu održati 2016. godine.

Brazil je najveća katolička zemlja na svjetu sa 130 miliona vjernika. “Hrist sa raširenim rukama – tako mi dočekujemo one koji dođu u naš grad da nas posjete”, rekao je novinarima gradonačelnik Rio de Zzaneira, Eduardo Paes, prenosi B-92.

Hrist Spasitelj je statua sagrađena u povodu stogodišnjice neovisnosti Brazila od Portugala. Njena izgradnja je počela 1921. godine, kada je obelježavana stogodišnjica, a završena je 1931. godine.

Ona prikazuje Isusa Hrista raširenih ruku i okrenutog ka gradu. Figurativno, ona prikazuje Hrista kako grli Rio de Žaneiro. Oni koji su bili u Riu mogu vam se zakleti da je to upravo tako i da je gostoprimstvo rezervisano za sve i ne samo za katolike. Putujte dakle u Brazil. Putujte naravno prvo u Rio, jer Rio je grad svih nas. (Webpublicapress/agencije/B-92)